Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast.

Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni.

Nadaleko vlast će mu se sterat` i miru neće biti kraja… (Iz 9,5-6)

I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.”

I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: “Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!” (Lk 2,12-14)

Draga braćo i sestre po vjeri u Isusa Krista!

Proroci su navijestili, narod je iščekivao a Božji plan je došao do svog vrhunca. Ispunilo se vrijeme da se ostvari Božji pohod čovjeku, dolazak ususret na najčudesniji način. Bog će postati čovjekom. Roditi se od djevice Marije. Josip prihvaća Mariju i novorođenče začeto po Duhu Svetim. Bog zahvaća u ljudsku povijest, silazi da bude jedan od nas rođen u obitelji, u skromnosti štalice, kao prognanik za kojega nije bilo mjesta u svratištu. Sve je neobično, izvanredno: i začeće, i rođenje i povijesni trenutak koji odabra Bog, i pastiri i anđeli koji na nebu pjevaju očitujući slavu Božju. Kako uopće prodrijeti umom u tajnu spasenja da se Bog odlučio utjeloviti, Sina poslati?

Bog želi dotaknuti čovjekovo srce želi da ono drugačije kuca, da kuca u sebedarnoj ljubavi. Zato je odlučio sam uzeti ljudsko srce i pokazati put. On će sam postati put koji jedini po istini vodi u život.

Ponizno prilazimo jaslicama ovoga Božića. Čekali smo ga. Bdjeli smo u molitvi i misama zornicama. Činili pokoru i molili oproštenje u svetoj ispovijedi. Pokušavali svoje duše što doličnije urediti, očistiti za ovaj susret s novorođenim Spasiteljem. Kakvi smo zapravo došli k Njemu i što bismo ga najusrdnije molili? Što nam najviše treba kao dar Njegova dolaska među nas?

Možda već dugo nismo bili toliko razjedinjeni, toliko suprotstavljeni jedni protiv drugih na svim razinama, od obitelji do prijatelja, od znanaca do suradnika, u svim porama društva. Odakle odjednom tolika neprijateljstva, suprotni tabori koji se međusobno isključuju i ne žele čuti drugu stranu. Razdor koji unosi nemir u čovjekovo srce, u odnose s bližnjima i na kušnju stavlja pouzdanje u Boga. Neprijateljstvo koje klija u podjelama, a nevolja, umjesto da nas kao uvijek ujedini, postaje razlogom žestokih svađa. Kao da se nad sve ono plemenito, dobro, velikodušno i požrtvovno čega ima tako puno, nadvila neka magla nemira i nejasnoća, straha i neizvjesnosti.

Dušama našim najpotrebniji je mir koji se rađa u ljubavi i pouzdanju, u spremnosti pomoći drugom u nevolji i doživjeti da će i drugi tebi priskočiti u pomoć. Onaj istinski mir duše koji počiva na međusobnom prihvaćanju. Onaj mir koji proizlazi iz nade u dobar ishod, iz pouzdanja u Božju ljubav i dobrotu koja se pretače u kršćansku ljubav među braćom i sestrama jednoga nebeskog Oca.

To ove godine, dolazimo tiho i ponizno tražiti pred tebe, Isuse, koji se rađaš na slamici kao malo bespomoćno dijete. Ali te u svemu grije, čuva i o Tebi brine ljubav majke Marije i zaručnika Josipa. Pokazuješ nam u toj svojoj malenosti i bespomoćnosti djeteta da se i tada ostvaruje Božji plan. Pokazuješ nam da i svaka naša bespomoćnost, neizvjesnost i strah, ako budu zaogrnuti ljubavlju i brigom jednih za druge, s pouzdanjem u Božji naum spasenja za svakog čovjeka, može biti pretvorena u radost života koju nam Božić donosi.

Dolaziš nam kao Knez mironosni, po Tvojoj vlasti miru neće biti kraja. Boga hvale anđeli i pjevaju mu: “Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!” Podajmo i mi slavu Bogu. Upoznajmo da smo miljenici Božji jer nam šalje svoga Sina da po njemu zavlada mir. Mir u srcu zbog pouzdanja u Božju ljubav. Mir prema bratu i sestri pored mene zbog međusobne dobrote i pomaganja. Mir u dubokom pouzdanju da nam Bog sebe daruje u svome Sinu da bude s nama – Emanuel, da nas jednom zauvijek k sebi dovede i sve okrene na dobro.

Josip i Marija pokazuju nam što nam je činiti i pastiri također, a učinit će to i kraljevi s istoka. Poklonimo se Spasitelju, otvorimo mu svoje domove, svoje obitelji, svoja srca da se u njima nastani. Postanimo jaslice koje primaju Djetešce, Kneza mira.

I neka to krene od naših obitelji, one Crkve u malom, one najsavršenije slike Božje koja je odraz ljubavi Božanskih osoba: Oca, Sina i Duha Svetoga. Ljubav koja daruje novi život, ljubav koja daruje radost života, ljubav koja ognjište ispunja mirom i pouzdanjem.

To će biti najbolji put, sinodalni put Crkve koja traga za obnovom svoga poslanja u zajedništvu koje sudjeluje u izgradnji Kraljevstva Božjeg, Kraljevstva mira i ljubavi, života zauvijek.

Svim vjernicima Šibenske biskupije i svakom čovjeku dobre volje, želim taj susret sa Spasiteljem, da ovoga Božića u blizini jaslica prepoznamo Božju ljubav i blizinu.

Braćo i sestre, želim vam blagoslovljen, radostan i čestit Božić koji donosi mir i pouzdanje u Gospodina!

+ Tomislav Rogić, šibenski biskup