Draga braćo i sestre po vjeri u Isusa Krista!

U svetoj božićnoj noći mi kršćani slavimo rođenje Gospodina našega Isusa Krista. Očima vjere, u betlehemskom djetetu položenom u jasle, promatramo Boga koji je postao čovjekom. U neizrecivom otajstvu Božjeg utjelovljenja Crkva prepoznaje srž svoje vjere. Sveti Grgur Nazijanski tu istinu ovako je sažeo: „Što nije uzeto, nije ni otkupljeno.“ Sin Božji je uzeo puninu naše ljudske naravi, da bismo mi po njemu mogli primiti puninu božanskoga života.

Upravo tu vjeru Crkva je ispovjedila prije 1700 godina na Nicejskom saboru: Isus Krist, jedinorođeni Sin Božji, rođen a ne stvoren, iste je biti s Bogom Ocem. Da, Isus Krist je pravi Bog od pravoga Boga! Taj isti Sin Božji radi našega je spasenja sišao s nebesa, utjelovio se i postao čovjekom – pravim čovjekom, jednim od nas, nama u svemu jednakim, osim u grijehu. Od presudne je važnosti stvarnost utjelovljenja u cijelosti uzeti u obzir, jer inače – kako nas upozorava papa Lav XIV. – postoji opasnost da Isusa Krista svedemo na neku vrstu karizmatičnog vođe ili nadčovjeka.

U svijetu ranjenom sukobima, podjelama, strahovima i nepovjerenjem, vjera u utjelovljenoga Boga pruža nam utjehu i pouzdanje. Upravo u ovakav svijet došao je Bog – kao maleno djetešce, nezaštićeno, u poniznosti jaslica – te nam poručuje da se spasenje ne rađa iz sile, nego iz ljubavi koja se daruje, iz blizine koja liječi, iz nade koja ne razočarava. Zato ispovijedanje vjere u Isusa Krista, pravoga Boga i pravoga čovjeka, za nas vjernike ne smije ostati samo na riječima i obredima, nego se u nama i po nama trajno treba utjelovljavati u konkretna djela ljubavi prema bližnjima, u poštovanje svakoga čovjeka, u odgovorno ophođenje prema stvorenom svijetu. Tko doista vjeruje u utjelovljenoga Boga, ne može ostati ravnodušan pred patnjom, nepravdom, siromaštvom, osamljenošću i ranama našega vremena.

Draga braćo i sestre, dok slavimo rođenje Gospodina našega Isusa Krista, mi koji se dičimo njegovim imenom, pozvani smo čuvajući jedinstvo vjere, graditi zajedništvo među svim ljudima i svjedočiti ljubav koja polazi od betlehemskih jaslica i proteže se sve do križa i uskrsnuća. Neka nas stoga proslava Božića ispuni mirom, kojim nas svojim dolaskom sam Bog daruje, te neka nam umnoži vjeru, učvrsti nadu i usavrši ljubav. Isus Krist, koji je postao jednim od nas ljudi, neka u svom blagoslovu čuva naše obitelji, bolesnike, mlade i stare, sve one koji trpe, koji traže životni smisao. On je naš pravi životni suputnik: čovjek kojemu nisu nepoznate ljudske radosti i patnje, ali je istodobno i Bog, koji nam daruje spasenje. Kao što je svojim dolaskom preuzeo ono što je naše, da bi nas otkupio, mi pak od njega preuzmimo ono što je njegovo, a to je dar otkupljenja, koji nam besplatno pruža.

Ovim mislima svim kršćanima želim sretan Božić, te blagoslovljenu Novu godinu svim ljudima miljenicima Božjim!

Mons. Mirko Štefković, zrenjaninski biskup