Draga braćo i sestre u Kristu!

Ovo vrijeme Božića za svakoga od nas je vrijeme radosti. To je vrijeme u kojem slavimo najslavniji rođendan, dolazak na zemlju Isusa Krista da ostane s nama u sve dane do svršetka svijeta. Zato smo radosni i neizmjerno zahvalni Bogu Ocu koji je poslao svoga Sina radi nas ljudi i radi našega spasenja.

Božić govori da se Bog spustio do čovjeka s tolikom ljubavlju da je postao malen i jedan od nas jer je uzeo našu ljudsku narav. Božić na različite načine i različitom snagom obuzima čovjeka te ispunja i nadahnjuje ljudsko srce. On nam objavljuje Božje otajstvo. Bog Otac obnavlja ljude u svome Sinu, uzdiže čovjeka u Božji život. Bog je u Isusu postao nama pristupačan i blîz da bi bio naš put, naša istina i naš život. Milost Božja je spasiteljica i odgojiteljica svih ljudi, koja poziva da revnujemo oko dobrih djela i to tako da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te da u svijetu živimo razumno, pravedno i pobožno. Božić nas poziva na novi stil života, na nove odnose među ljudima, na alternativni život u svijetu u kojem će biti više velikodušnosti, opraštanja i istinske ljubavi.

Rođenje Isusovo poruka je radosti i mira za svakog čovjeka. Evanđelje nudi mogućnost promjene svijeta, društva i svakog čovjeka, kako bi se u našem društvu mogle događati mnoge radosne vijesti – nova rođenja u obiteljima, mogućnost posla za mlade i nezaposlene, poštivanje ljudskog dostojanstva svakog čovjeka, smanjenje napetosti u međuljudskim odnosima, zaštita ljudskog života u svim njegovim fazama od začeća do naravne smrti.

Danas Božji novi život kuca na vrata našega srca te poziva vjernike da se približe novorođenom Djetetu u jaslicama, sa svojim radostima i nadama, brigama i tjeskobama jer Isus je došao zbog nas takvih kakvi jesmo. Ali ne smijemo se zaustaviti pred jaslicama jer život ide dalje u budućnost.

Zato Crkva traži da se za Božić vedra čela otvorimo prema budućnosti. Crkva traži od nas da se uvijek i neprestano odvažimo. Od Isusa nam stiže i utješna riječ: «Kad vidite sve zlo, što se oko vas zbiva, nemojte klonuti duhom. Podignite glave svoje, jer se bliži vaše otkupljenje!» Ne smijemo, dakle, u teškim danima zdvajati nego očekujmo spas od Svevišnjega. Očekivati nešto ili nekoga znači imati vremena. Svemu živom oko nas treba vrijeme da bi dočekalo svoj rascvat i puninu. Od sjetve do žetve moraju proteći dani rada i strpljivog iščekivanja, dok usjevi ne sazore. Buduća majka čeka devet mjeseci do dolaska svoga čeda i još će, radeći, čekati da dijete odraste i dođe do zrelosti. U svakom trenutku, dakle, niti očajavati niti gubiti nadu, niti žuriti, a niti kasniti. Ne smijemo, zasigurno, tumačiti evanđeosko i kršćansko očekivanje boljih vremena, mesijanskih vremena, kao tupo i nepokretno izležavanje. Ne smijemo biti ravnodušni na sve što se oko nas događa. Do svega nam je stalo. Sve nas zanima. Čovjekov život je uvijek hodanje i rast u ljudskom, duhovnom i kršćanskom smislu i u tom hodu i rastu susreće Boga koji je stvorio svijet i vrijeme od kojega može biti i nešto dobro. Zato je bitno u životu pouzdanje i povjerenje u Krista koji sve čini novo. To je onaj Bog, po kojemu i kršćanin vjeruje u svijet i nada se boljoj sutrašnjici u Božjem ozračju.

Bog ljubi čovjeka te za njega trpi. Bog je dobar, dobrostiv, istinit, daleko od srdžbe, jer Bog je neizmjerno dobar i zato neka se dogodi Božić u našem društvu, u našim gradovima i selima, u našim župama, u svakoj obitelji, u našim srcima.