Božićni intervju biskupa Bogovića za tjednik "Fokus"

Hrvatski tjednik “Fokus” objavio je u najnovijem broju božićni intervju s gospićko-senjskim biskupom Milom Bogovićem pod naslovom “Čovjek je velik kada traži oproštenje od drugoga”. U opširnom razgovoru dotaknuta su brojna pitanja poput stanja u najmlađoj biskupiji u zemlji nešto više od dvije i pol godine od njezine uspostave, mogućnostima suživota na vječnome “trusnom” području Like, njezinoj duhovnoj i materijalnoj obnovi, kao i prioritetima biskupove pastirske službe.
Na početku razgovora biskup Bogović osvrnuo se na protekle dvije i pol godine postojanja biskupije. Posebna se briga i pozornost, prema biskupovim riječima, posvećuje izbjeglicama iz Bosne. Pritom je biskup iznio opažanje kako se čini da je kod njih najteže spasiti radne navike te se zauzeo za izradu programa prema kojima će rad izbjeglica postati društveno koristan. “Čini mi se da ni prijašnja, ni današnja vlast nisu shvatili kolika je šteta kada čovjek gubi radne navike. Jedan od temeljnih zadataka svakoga odgoja jest razvijanje radnih navika. U nas je i terminologija izobličena. Govori se o otvaranju radnih mjesta kao o nekim slavinama kroz koje će pojedincima doticati dohodak. Treba govoriti o službama putem kojih će se svaki ugrađivati u opće dobro, a onda će i on biti dio toga dobra. Svi koji su u prošlome ratu ostali bez svoga imanja i svoje službe, bili su u opasnosti u svezi radnih navika, a mnogima se to i dogodilo. Potrebno je poticati radne navike, ali one se ne mogu razvijati na praznome”, rekao je biskup Bogović. Nadalje se založio za jačanje mirnog suživota između starosjedilaca Hrvata i Srba, istaknuvši pritom kako će “suživot biti lakši i bolji ako će jedni i drugi, katolici i pravoslavni, što više prakticirati svoju vjeru”. Valjda smo se već svi uvjerili u to kako na ovim prostorima ne valja podgrijavati neslogu Hrvata i Srba, pravoslavaca i katolika. Nemojmo očekivati na tome polju mnogo od političara ili međunarodne zajednice. Primijetili smo i gledamo kako njihove formule “puštaju vodu”. No, oni su efemerni i prolazni. Kršćanstvo je zakoračilo u treće tisućljeće. Ono je u stanju i na ovim prostorima uspostaviti miran suživot jednih i drugih. Trudim se da primijete moju ispruženu ruku, uz rizik da me proglase teškom naivčinom, rekao je gospićko-senjski biskup.
Jedno od pitanja u nastavku razgovora glasilo je kako Liku kao vječno “trusno” područje ili područje isuviše naglašene nacionalne osjetljivosti na kojem je Domovinski rat odnio jednu od svojih najvećih pobjeda, ali i ostavio rane i ožiljke, učiniti područjem “radosna suživota svih”. Biskup je odgovorio: “Na ovim se prostorima mnogo griješilo u odnosima naroda i naroda, vjere i vjere. Na ovim prostorima treba se učiti praštati i tražiti oproštenje. Mi ispovijedamo vjeru u oproštenje grijeha. Onaj koji misli kako će se sve riješiti samim individualiziranjem i procesuiranjem krivaca, taj ne samo da nas vara, nego nama svima podmeće prozirnu političku floskulu. To se s lakoćom može izroditi u političku namještaljku moćnika, da se sudi prema političkom odabiru. Ne kažem kako sudstvo nakon ratnih događanja nema svoju ulogu, jer nisu svi jednako krivi. Naglasak treba staviti na iskorjenjivanje zla, a ne na to da se onoga koji ga je počinio tako ogoljuje i oslikava da javnost ništa drugo od njega i ne vidi nego samo zlo koje je eventualno počinio. To isto vrijedi i za skupine i narode. Nije li zlo prekrivati tuđa dobra djela? Crkva je zadužena poticati i gajiti ono što je dobro u svakome čovjeku, da se u društvu dobro povezuje i organizira, da ono povuče društvo naprijed. Upiranjem prstom u loše strane drugoga, ne htjeti vidjeti ono dobro, to je najopasnije među ljudima, kao i među narodima”, rekao je biskup Bogović.
Govoreći potom o materijalnoj obnovi u biskupiji, gospićko-senjski biskup iznio je podatak kako nijedna crkva koja je bila u sklopu tzv. SAO Krajine ili uz bojišnicu nije ostala pošteđena. Mnogo je umjetničkoga blaga nenadoknadivo uništeno. Crkve su bile omiljenim metama srpskih pobunjenika. U ratu su stradale 34 crkve. Ipak, rekao je biskup Bogović, slika je danas ohrabrujuća. Većina župnih crkava je obnovljena, no tek izvana dok će trebati još dosta vremena dok se ne uredi i njihova unutrašnjost. Bio bih zadovoljan, makar kolike materijalne i umjetničke štete bile nanesene, kada bi oni koji su rušili naše crkve shvatili da je to bilo zlo, i da takvo što ne žele više činiti. Najgore bi bilo da isti među nama rade na pripremanju mogućnosti glede nastavka prijašnjega “posla”. Nije riječ tek o stradanju crkava. One su samo simbol općega stradanja naroda, a i rušitelji su ih smatrali simbolima jednoga naroda i njegove vjere, i zato su ih rušili, rekao je biskup Bogović. Također je podsjetio kako je često govorio predstavnicima hrvatske vlasti “da na ovome prostoru uspostave neke važne urede i institucije od državnoga interesa”. “Bez snažnih ustanova, nema se narod oko čega okupljati. Ovaj je prostor od životne važnosti za cijelu Hrvatsku. Ne smijemo ga ostaviti prazna. Crkva je to shvatila. Očekujemo da to pokaže i državna vlast”, rekao je biskup Bogović.
Među prioritete svoje biskupske službe, što je bilo jedno od sljedećih pitanja, gospićko-senjski biskup je istaknuo jačanje vrijednosti poput obiteljskog odgoja, predanosti poslu, poštivanja starijih i bližnjega, kao i prava, odgovornosti i obveza te stjecanje radnih navika. Stoga se u biskupiji, rekao je biskup, ustrajava na pastoralu obitelji. Istaknuta se važnost potom pridaje stvaranju pastoralnog vijeća kao “jezgre probranih i odgovornih vjernika koja zajedno sa župnikom nosi odgovornost za život župe”. “Kada to proradi i kada iz tih sredina dobijemo odgovorne ljude u biskupijsko pastoralno vijeće, osjetit ću s radošću da smo se pomaknuli”, rekao je biskup Bogović.
“Snaga našega (vjerničkog) naroda pokazala je i nedavno svoje visoke domete. Mi znamo zaista dobro govoriti, ali slabo razgovarati. Tek kada zagusti, zašutimo i slušamo što drugi govore. Već sam mnogo puta rekao kako snažna bujica može rušiti kuće i ceste, a ista količina vode može pokretati velike centrale. Količina energije koja je u nama troši se na mnogo toga, ako se ne organiziramo i ne dogovaramo. Ima mnogo onih koji će se cijeli život boriti za to da se može sve reći i sve poreći, makar kako sve to bilo pogrešno. Mislim kako treba ustrajavati na odgovornosti svakoga da učini ono dobro koje može, a ne da ima pravo raditi što hoće. U svijetu su već poznati tzv. volonteri koji pojedinim institucijama daju na raspolaganje dio svoga vremena. U nas zacijelo ima takvih ljudi, ali ih ne znamo unajmiti”, rekao je biskup Bogović. Na kraju razgovora biskup je vjernicima Like kao i cijele Hrvatske zaželio mnogo radosti i blagoslova Božjega te pozvao na opraštanje. “Kako je velik čovjek kada traži oproštenje od drugoga!”, rekao je biskup Bogović. (ika-sa)