Čestitku je uputio biskupu generalni vikar Josip Krpeljević Podsjetio je na najznačajnije pastoralne događaje koje je predvodio biskup Škvorčević u godini koja je na izmaku, spomenuvši susrete s vjernicima u različitim prigodama, od kanonske vizitacije župa, slavlja sakramenta sv. Potvrde, krštenja djece iz brojnih obitelji, hodočašća u marijanska svetišta i inozemstvo do zauzetosti za katoličke škole, u ekumenizmu i međureligijskom dijalogu, pri čemu je osobito značenje imao susret svih episkopa Srpske pravoslavne Crkve s predstavnicima HBK u Požegi, susret s predstavnicima Katoličke Crkve, Pravoslavne Crkve te židovske i islamske zajednice u Zagrebu kao i zajednička međureligijska molitva u Jasenovcu prigodom Jom Hašoa.

Zahvalivši na čestitci, biskup Škvorčević je rekao kako svetkovina Božića nosi sa sobom neku nježnost i toplinu, budi plemenitost, dobrotu i ljubav te je poželio svećenicima upravo tu puninu u srcu za svetkovinu Božića. Nadovezao se na riječi generalnog vikara, istaknuvši da su one oslik onoga što što je biskup u suradnji sa svećenicima nastojao ostvariti na vidljivoj razini, nadodavši da je puno važnije ono nevidljivo što Bog kroz naše služenje oslikava u srcima i dušama vjernika, Božje djelo u nama. Pored toga biskup je kazao kako se trebamo zapitati je li to što smo ostvarivali u skladu s onim što je opća Crkva na čelu s papom Franjom nastojala i ove godine promicati.

Spomenuo je kako nas Papa u svom Apostolskom pismu Admirabile signum potiče da se zaustavimo pred jaslicama te usvojimo njihovo značenje za naš život. Upozorio je na činjenicu koju je zapisao evanđelist Luka da se Isus rodio u noći, što možemo povezati i s našim svećeničkim noćima, kojih nismo pošteđeni. Papa nas uvjerava da nas u tim trenutcima Bog ne ostavlja same, nego je s nama i daje odgovore na naša teška pitanja o smislu života. Biskup je dodao da su među pitanjima koja si pred jaslicama trebamo postaviti i ova: „Zašto sam svećenik? Kako ostati vjeran svome pozivu i poslanju? Kamo smjeraju trpljenja, nerazumijevanja i osama? Što mi znači povezanost s biskupom i drugim svećenicima?“ Papin odgovor i na ta pitanja glasi: Bog je postao čovjekom, njegova blizina donosi svjetlo tamo gdje je tama i obasjava one koje obitavaju u tami patnje. Biskup je potaknuo svećenike da ovog Božića uzmu Papino Pismo u ruke i razmišljaju zajedno s njime pred jaslicama o svom konkretnom životu te se ohrabre činjenicom da su i oni poput Isusa položeni u tvrde jasle svoga poslanja, koje trajno nosi crte njegova predanja na križu, i nade uskrsnuća. Pored toga podsjetio je svećenike kako u vremenu koje volimo nazivati mračnim Bog pripušta da budemo dionici tame dao bismo jasnije prepoznali Onoga kojem smo povjerovali, Isusa Krista kao istinsko svjetlo za nas osobno i za one kojima smo poslani. Zahvalio je svećenicima što se ne prepuštaju tminama, nego tragaju za svjetlom, živeći vjernost u svom poslanju. Čestitao im je Božić, poželjevši da ono što jesu i svjedoče postane žarče, prosvjetljeno na božićnom svjetlu, koje je zasjalo u tamnim noćima našeg ljudskog postojanja.

Spomenuo je i potrebu trajne organiziranosti s obzirom na njihovo pastoralno poslanje kako bi mogli voditi Božje bitke za čovjeka, te ih je potaknuo na suradnju u zajedničkim pastoralnim programima tijekom 2020. godine. Podsjetio je kako je papa Franjo u Apostolskom pismu Aperuit illis odredio da se treća nedjelja kroz godinu slavi kao Nedjelja Božje riječi, a da će Požeška biskupija cijele nadolazeće godine u središtu svojih pastoralnih nastojanja imati Božju Riječ, da ona po tvrdnji psalmiste bude svjetiljka našim nogama u suvremenom mraku. Biskup je među ostalim pozvao također svećenike neka se sjete svećeničke subraće koja su bolesna, te ih posjete i mole za njih.

Na kraju je đakon Matej Siluković pročitao božićnu čestitku koju su biskup, svećenici i đakoni uputili papi Franji za Božić i prigodom njegova zlatnog svećeničkog jubileja. Komorni zbor crkve sv. Lovre pod vodstvom Maria Večerića uzveličao je svojim pjevanjem čestitanje i domjenak koji je nakon toga slijedio.