Na čestitanju su sudjelovali vojni ordinarij Jure Bogdan, vojni biskup u miru Juraj Jezerinac, generalni vikar don Marko Medo, biskupski vikari vlč. Frano Musić i don Slavko Rajič, vojni i policijski kapelani, djelatnici Vojnog ordinarijata, pomoćnici vojnih i policijskih kapelana, članovi Samostalnog odjela za potporu Vojnom ordinarijatu (MORH) i Samostalne službe za suradnju s Vojnim ordinarijatom (MUP). Tajnica Vojnog ordinarijata s. Martina Vugrinec vodila je kroz program susreta.

Generalni vikar don Marko Medo u izlaganju se osvrnuo na proteklu pastoralnu godinu 2023. te istaknuo da su „u našem pastoralnom radu ponekad teško zamjetljivi neki znatniji pomaci i plodovi, što stvara sve veći osjećaj bespomoćnosti i beskorisnosti, poput apostola koji su se cijelu noć trudili, ali ništa nisu ulovili (usp. Lk 5,5). Ipak, Petar, umoran i razočaran, uzima riječ u ime svih apostola i govori ‘ali na tvoju riječ bacit ću mreže’ (Lk 5,5). Od ovog trenutka Petar čini kvalitativni skok u svome životu; od ovog trenutka on više nije u središtu svoga života: središte je netko drugi: Krist. On je središte svakog našeg pastoralnog djelovanja, u zgodno i nezgodno vrijeme, u društvenim i političkim previranjima. Ostati vjeran Kristu najbolji je odgovor na sve teškoće i izazove. U vremenu došašća i Božićnom vremenu u središtu naših promišljanja je otajstvo utjelovljene Riječi – Isus Krist, jedini spasitelj čovjeka koji je nadahnuće i smisao našega djelovanja.“

Nadovezavši se na početak poslanice Hebrejima, don Marko je rekao kako „Bog govori u tišini savjesti svakog pojedinca, u tajnovitim događajima povijesti, u šutnji osobnih iskustava. U protekloj godini bilo je mnogo događaja u našim djelima milosrđa, pomirenja, u uzajamnom praštanju, preko političkih i kulturnih događaja, preko osobnih iskustava radosti i boli, uspjeha i razočarenja. Drage osobe su se vratile u kuću Očevu, novi prijatelji zakoračili našim putovima, nostalgija se ispreplela s nadom, razdvojenost sa sjećanjem. Trenuci samoće i neshvaćenosti izmjenjivali su se s odobravanjem i podjelama, u složenom platnu iskustva i vjere, milosti i slobode. U svakom od ovih glasova života bila je skrivena melodija Božja koja, da bi se ispravno shvatila, mora biti tumačena umijećem vjere. U svjetlu vjere, pozvani smo promatrati i sve ono što se zbivalo u našoj Vojnoj biskupiji u godini koja je na izmaku te u poniznosti srca znati reći Bogu hvala na svemu.“

Biskup Bogdan zatim je uputio pastirsku riječ istaknuvši značenje Božića i Božjeg utjelovljenja: „Na našem predbožićnome susretu u Vojnome ordinarijatu i ‘Božićnom čestitanju’, kao i u vremenu Došašća, naša pažnja usmjerena je prema prvome Božiću u Betlehemu, prema utjelovljenoj ljubavi koja spašava svijet. Bilo je u to vrijeme kad je obznanjena i morala se izvršiti ‘naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom’ (Lk 2,12-1). Sav svijet bio je u pokretu. ‘Svi su išli na popis, svaki u svoj grad’ (Lk 2,3) O samome povijesnom događaju Isusova rođenja u Betlehemu izvijestilo nas je nekoliko suvremenika. Od tada tema Isusova utjelovljenja i rođenja nezaobilazna je i neiscrpna u katehezama, propovijedima, zaokuplja ljudsku pažnju i maštu, znanstvenike, umjetnike…“

Biskup je istaknuo važnost tradicije izrade i postavljanja Božićnih jaslica. Papa Franjo u svome pismu Admirabile signum, podsjeća nas na značenje i vrijednost jaslica koje postavljamo na radno mjesto, u škole, bolnice, zatvore, na gradske trgove, a osobito u naše obiteljske domove. Postavljanje jaslica pomaže nam ponovno oživjeti povijest onoga što se zbilo u Betlehemu.

Osvrnuvši se na prethodnu pastoralnu godinu, biskup je istaknuo kako se pastoralni uspjesi ne mogu mjeriti isključivo kvantitativno, statistički. „To je prava duhovna anemija! To je vjernički beživotno! Uspjesi djelovanja članova Kristove Crkve očituju se po rastu vjere. Mi smo vjernici, Kristovi učenici, kršćani, katolici. Mi živimo iz vjere. Iz vjere izrasta naš ljudski i kršćanski identitet, grade se naši međuljudski odnosi. Iz vjere izrasta, živi i ostvaruje svoje poslanje naša Vojno-redarstvena biskupija“, rekao je.

Vjera pak nije puki običaj ni tradicija, nego osobno prianjanje uz Boga, dodao je. „Vjera živa, vjera djelotvorna nije skup nekakvih teorija, umovanja, spekulacija…’Za kršćane vjerovati u Boga nerazdruživo je povezano s vjerovanjem u onoga koga je on poslao, Sina njegova, Ljubljenoga, u kojemu je sva milina. Bog nam je rekao da ga slušamo.’ Vjerovati znači imati i truditi se imati svoj osobni odnos s Bogom živim, sa Spasiteljem, s Isusom.“ Iako vjera nije nešto što mi zaslužujemo nego je besplatni Božji dar, kako bi vjera rasla potrebno je hraniti tu vjeru s Božjom riječju – Svetim pismom. Na izvoru Svetoga pisma i molitve vjera se napaja i razvija, rekao je.

Obrativši se svećenicima, biskup je citirao riječi sv. Ambrozija milanskog: „Prihvatio si se svećeničke službe te sjediš na kormilu Crkve i upravljaš lađom protiv valovlju. Drži ključ vjere, da te ne prestraše teške oluje ovoga vremena. More je doduše veliko i prostrano, ali ne boj se, jer on je na morima utemelji i na rijekama učvrsti.“ Naglasivši da ljudi od svećenika najprije traže svjedoke Evanđelja, biskup je istaknuo da će njihova riječ imati snagu i kredibilitet ukoliko iza nje stoji zauzetost, život iz vjere i po vjeri. „ U vašem djelovanju ako li odmah i ne vidite rezultate nemojte se obeshrabriti. Hrabro naprijed. Ustrajno, polagano. Gospodin će zaliti svojom milošću naš rad i učinit da sve urodi dobrim i obilnim plodovima.“

Mons. Bogdan je okupljenima na božićnom susretu poručio da u ovom vremenu nađu vremena za sebe, za svoj duhovni život, za temeljitu ispovijed, kao i za odmor i vrijeme sa svojim obiteljima. Zahvalio se svima okupljenima na pastoralnoj zauzetosti i djelovanju te je čestitao Božić i Novu Godinu, prenijevši također pozdrave i čestitke vojnog kapelana u misiji na Kosovu don Branka Čagelja. Božićni susret završen je zajedničkim domjenkom, objavljeno je na mrežnoj stranici Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj.