Tijekom 24. i 25. srpnja 1992. mučeničkom smrću zemaljski život završilo je 67 domaćih katolika, staraca, starica, žena, djevojaka, muževa, mladića i dječaka.

Koncelebrirano misno slavlje i ove godine predvodio je banjolučki biskup Franjo Komarica. S njim je koncelebrirao i župnik župe Stara Rijeka vlč. Boris Ljevak.

Te nedjelje se u svim župama Banjolučke biskupije već godinama obilježava Molitveni dan za sve žrtve Drugog svjetskog rata, poraća i domovinskog rata.

Prije slavlja mise u filijalnoj spomen crkvi sv. apostola Petra i Pavla, moljen je križni put, posebno napisan za spomenuti Molitveni dan.

U liturgijskom slavlju sudjelovalo je oko 150 vjernika, većinom prognanih potomaka ubijenih Briševljana i domaćih preživjelih te nešto župljana Stare Rijeke i Ljubije. Bio je i generalni konzur RH u Banjoj Luci Zoran Piličić.

Biskup Komarica je u prigodnoj homiliji, na temelju svetopisamskih čitanja, podsjetio nazočne na veliku i trajnu dramu borbe između „svjetla“ i „tame“ između Krista i njegovih učenika i Antikrista i njegovih slugu.

Govoreći o „Briševačkim žrtvama“ usporedio ih je s drugim, brojnim kršćanskim mučenicima tijekom mnogih stoljeća povijesti Crkve.

Potaknuo je nazočne osobito Briševljane, da ne zaborave svijetle primjere svojih nevino ubijenih mještana, rodbine i susjeda. Neka se utječu u njihovu pomoć u svojim potrebama, osobito u nastojanjima oko praštanja i očuvanja svoje vjere u novim životnim sredinama. Ohrabrio ih je da se više potrude oko „pomirenja s rodnim krajem“ i „sa svojim bivšim susjedima“, te oko obnavljanja svoje očevine, svoga sela i župe.

Pri kraju misnog slavlja župnik vlč. Ljevak je pred spomen pločama kod ulaza u crkvu pročitao imena svih nevinih žrtava pokolja, a biskup Komarica je izmolio prigodne molitve i kratku meditaciju o nužnosti opraštanja zločincima od strane njihovih žrtava, njihovih najbližih.

Udruga prognanih Briševljana „Briševo – Dobri“ iz Zagreba upriličila je u dvorištu crkve za sve „misare“ i druge goste domjenak. Biskup Komarica se zadržao u dužem razgovoru s predstavnicima Udruge i generalnim konzulom, zajednički razmatrajući moguće korake za brojniji povratak svih prognanih Hrvata – katolika tog sela, župe i kraja. Rodbina poubijanih Briševljana je istoga dana pohodila njihove grobove na obližnjim grobljima.