Misno slavlje predvodio je župnik pulske katedralne župe vlč. Rikard Lekaj uz koncelebraciju vlč. Mladena Juvenala Milohanića, dugogodišnjeg župnika Buja, sadašnjeg župnog upravitelja vlč. Marcina Madeja te župnog vikara Maura Boccadora. Misa je, kao što je to ondje uobičajeno bila dvojezična, te su se izmjenjivali dijelovi na hrvatskom i talijanskom jeziku.

Nakon uvodne pjesme nebeskom zaštitniku, koju je zbor izveo uz orguljsku pratnju na glasovitim orguljama venecijanskog graditelja Gaetana Callida iz 1791. godine, vlč. Madej je uputio pozdrav svim okupljenima, posebno pozdravivši predstavnike gradskih vlasti. Misi su nazočili gradonačelnik Buja Fabrizio Vižinitin i predsjednik gradskog vijeća Rino Duniš sa suradnicima.

Predvoditelj je u prigodnoj homiliji spomenuo kako nas VII. vazmena nedjelja priprema na blagdan Pedesetnice, u tom svjetlu pozvani smo posvijestiti si da smo po krštenju svi postali dio velike obitelji Crkve, te je citiravši riječi iz dnevnog čitanja iz Djela apostolskih „svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom“ naglasio važnost zajedništva i jednodušnosti u molitvi. Zorni primjer snage takve molitve su nam velika hodočasnička središta gdje se čuda događaju zato je narod moli jednodušno. Govoreći o sv. Servulu podsjetio je da je on u mladosti više od godine dana proveo u molitvi u samoći, ta mu je molitva davala snagu i jaku vjeru kojom je kasnije išao naviještati i mnogi po njegovoj riječi povjerovaše. Njegova mu je snažna vjera dala snagu i za podnijeti bez straha mučeništvo za Krista. Iako su prošla stoljeća, vrijeme mučenika nije gotovo, svjedoče tome naši blaženici, Francesco Bonifacio, Miroslav Bulešić, kardinal Stepinac i drugi, svi su oni dokaz da riječi Isusa Krista i dalje nadahnjuju. Neka sv. Servul bude i nama danas svjetlo da budemo, kako reče sv. Augustin, ‘drugi Krist’, na što smo svi pozvani po krštenju, zaključio je propovjednik.

Vlč. Madej je na kraju zahvalio svima na pomoći u organizaciji te svečane proslave, a misa je završena svečanim blagoslovom s relikvijama sv. Servula.

Tijekom završne pjesme brojni su se vjernici došli pomoliti ispred kipa sv. Servula.

Misa proslave sv. Servula uobičajeno svake godine započinje procesijom od crkve Majke Božje od Milosrđa do crkve sv. Servula. Vjernici za procesiju odjenu pitoreskne povijesne odore bratovština koje su ondje nekada djelovale te se nose kipovi sv. Servula i drugih svetaca, a misa uobičajeno završava oferom, čašćenjem relikvija svetog zaštitnika grada i župe, no ove godine to, zbog vanrednih okolnosti uslijed pandemije, nije održano.

Sveti Servul (Trst, oko 270 – Trst, 28. V. 284), osim što je zaštitnik Buja, suzaštitnik je grada Trsta zajedno sa Sv. Justom. Rođen je u kršćanskoj obitelji. Još kao mladić napustio je grad da bi se povukao u pećinu na Krasu iznad Trsta. Tamo je u samoći i molitvi proveo godinu i devet mjeseci. Vratio se u Trst gdje je počeo činiti čuda: izliječio je opsjednutog, ozdravio mladića od jakih vrućica te arhitekta koji se bio ozlijedio padom sa skele. Istovremeno obraćao je mnoge žitelje na kršćanstvo što nije odgovaralo gradskom upravitelju Giuniliju koji ga je dao uhititi. Osuđen je i mučen. S obzirom da ga mučenja nisu slomila, naposljetku je izveden izvan gradskih zidina i ubijen mačem. Iste se noći majka Klemencija pobrinula za dostojanstveni ukop. Njegove se relikvije čuvaju u katedrali Sv. Justa u Trstu.