Budi dio naše mreže
Izbornik

Caritas pomaže i „na daljinu“

Zagreb (IKA)

Telefoni Caritasove socijalne službe, obiteljskog savjetovališta i uprave Caritasa proteklih dana i tjedana ne prestaju zvoniti, a pretinci e-pošte puni su upita i zamolbi za pomoć. Poštujući upute nadležnih službi te prilagođavajući rad nastaloj situaciji Caritas pomoć pruža i „na daljinu“. Što sugrađane muči te kako im Caritasovi stručnjaci pomažu doznaje se iz razgovora s psihologinjom Tanjom Kuprešak iz Caritasovog Obiteljskog savjetovališta i socijalnom radnicom Anom Juratovac iz Caritasove socijalne službe objavljenom na mrežnim stranicama Caritasa Zagrebačke nadbiskupije.

Zbog mogućnosti zaraze korona virusom te s ciljem zaštite kako vašeg tako i zdravlja korisnika, kako ste se prilagodili novonastaloj situaciji i kako radite u ovim okolnostima?

Tanja: Svjesni smo vlastite odgovornosti i moguće opasnosti. U skladu s time od 17. ožujka radimo tretmane bez socijalnih kontakata. Svoj način rada prilagodili smo novonastaloj situaciji te smo dostupni na telefon i elektronsku poštu. Neke tretmane (npr. grupni tretmani i psihologijsko testiranje) ne provodimo do promjene postojećih mjera. Budući da je neverbalna komunikacija izuzetno važna u provođenju tretmana nepostojanje osobnog kontakta predstavlja dodatni izazov u radu. Trajanje tretmana ostalo je nepromijenjeno. Zbog narušenog zdravlja nekim korisnicima smo omogućili češće tretmane. Nastojimo osigurati strukturu kroz tretmane jer struktura korisnicima pruža osjećaj sigurnosti koji je u ovim vremenima narušen. Isto tako, jedna od neizostavnih tema razgovora je osobna odgovornost pridržavanja postojećih mjera kako bi spriječili daljnje širenje bolesti i zaštitili sebe i druge.

Ana: Drago mi je da smo imali mogućnost prilagoditi svoj rad mjerama zaštite od korona virusa, budući da svako i najmanje prilagođavanje mjerama utječe na zaštitu nas samih, naših ukućana i naših korisnika.
Mogu reći da je prilagodba bila brza obzirom na velike potrebe koje su nastale kako zbog korona virusa, ali i zbog novonastale situacije uzrokovane potresom. Obzirom da imam mogućnost raditi u mirnom prostoru u kući, za razliku od nekih koji nemaju tu privilegiju mogu nesmetano raditi i biti koncentrirana na veliki broj poziva i zamolbi za pomoć građanima u potrebi. Isprva je bilo malo neobično raditi budući da nas je uglavnom troje u uredu i radimo timski, gdje postoji podrška i pomoć kolega, ali iskustvo stečeno u radu olakšava samostalni rad. Također je neobično raditi bez direktnog fizičkog kontakta s korisnicima koji su redovito dolazili tražiti pomoć, savjet ili informaciju u ured Caritasove socijalne službe, pa mogu reći da mi pomalo i nedostaju.

Zbog čega ljudi najčešće zovu / pišu, što traže od Caritasa (obiteljskog savjetovališta/ socijalne službe)? Kakvu im pomoć pružate: materijalnu pomoć, savjete i informacije, psihološku podršku…?

Tanja: Najčešće zovu zbog anksioznih stanja koji se manifestiraju kroz tjelesne simptome koje im remete normalno funkcioniranje (valovi vrućine, mučnine, poteškoće u disanju, nekontrolirani otkucaji srca itd.) i prisilne misli koje nisu u mogućnosti sami kontrolirati. To je posebno zastupljeno kod osoba koje žive same, osoba čiji supružnici rade ili samohranih roditelja. U razgovorima se nastoji rasvijetliti uzrok i pozadina takvih reakcija, sugeriraju se konkretne intervencije, razmatraju različite opcije od kojih osoba izabire ono što ona smatra najprikladnijim. Uz navedeno, klijentima se sugerira literatura primjerena problematici i duhovni sadržaji koji su dostupni na internetu. U duhovnim tretmanima koje provodi duhovna asistentica nastoji se oblikovati molitva u kojoj će biti uključene potrebe klijenata koje im pomažu u nadilaženju kriza s kojima se susreću. To im daje mogućnost ostvarenja intimnijeg odnosa s Bogom koristeći pri tom Bibliju.

Socijalna radnica Ana Juratovac

Ana: Ljudi se uglavnom obraćaju tražeći pomoći u hrani, to je nekako najizraženije. Većinom traže dostavu paketa s namirnicama i dostavu toplog obroka. Na početku su se uglavnom javljale starije i bolesne osobe koje su se našle u rizičnoj skupini zbog prisutnog virusa, a kasnije i obitelji, obzirom na manjak primanja i nemogućnosti rada. Mogu spomenuti da nam se javljaju dvije skupine ljudi. Jednu skupinu čine osobe i obitelji koji se već nalaze u sustavu Caritasove pomoći i evidentirani su kao korisnici Caritasa, a drugu skupinu čine osobe koje do sada nisu koristile pomoć Caritasa, a našle su se u potrebi zbog zaraze korona virusom, a kasnije i zbog potresa.
Sukladno mogućnostima, starijim osobama iz evidencije Caritasa osigurali smo pomoć u paketu hrane koje im dostavljamo u suradnji sa župnim caritasima. Željela bih se zahvaliti svim župnim caritasima koji su svojom susretljivošću i otvorenošću pomogli mnogim osobama koje su se našle u potrebi.
Osim paketa s namirnicama, ljude upućujemo na svakodnevno preuzimanje toplog obroka u Caritasovim uredima u Crnojezerskoj 18 i Aveniji Dubrava 220.
Također uz pomoć brojnih volontera pružamo pomoć u nabavi namirnica i dostavi lijekova. Osim konkretne materijalne pomoći ljudi često traže i neke informacije u čemu im nastojimo pomoći i na čemu su vrlo zahvalni.

Primjećujete li u radu porast ili pojavu nekakvih ponašanja kojih nije bilo prije ove situacije i na što ona ukazuju?

Tanja: Kod mladih je prisutna nesigurnost što se odražava u pomanjkanju strukture i frustracije zbog ograničenog kretanja i ograničenih socijalnih kontakata. U nekim situacijama dodatni izvor frustracije je narušena privatnost. To nerijetko eskalira sukobima u obitelji te se i djeca i roditelji istovremeno javljaju za pomoć. Roditelji izjavljuju da se osjećaju izgubljeno i da ih je iznenadila vlastita nemogućnost kontrole ljutnje. Kod mladih ovakva ponašanja ukazuju na nedovoljnu zrelost i zato je izuzetno važno da kroz razgovor spoznaju osobnu odgovornost te da ih se kroz konkretne intervencije motivira na preuzimanje odgovornosti i uspostavljanje dnevne strukture. Spomenute eskalacije kod roditelja najčešće ukazuju na obrambeni mehanizam pomaknute agresije u kojem su djeca često kolateralne žrtve frustracije roditelja (frustracije na poslu, egzistencijalni i financijski problemi, preopterećenost…). Kroz sagledavanje problema iz različitih perspektiva, osvještavanje osobne odgovornosti i odgovornosti drugih, osmišljavanje i uvježbavanje jasne i direktne komunikacije postiže se smirivanje situacije.

Ana: U razgovoru primjećujem veliku zabrinutost zbog nedostatka hrane, velik broj osoba spominjao je kako imaju vrlo malo hrane za život i kako su gladni, bojali su se kako će dalje. Umirovljenici su često govorili kako nemaju novaca za kupnju namirnica. Drago mi je da je Caritas omogućio jednom dijelu starijih i nemoćnih osoba paket u namirnicama i barem malo olakšao situaciju u kojoj su se našli. Također nakon potresa, ljudi su bili dosta preplašeni i uznemireni, te su svoje strahove znali podijeliti prilikom telefonskog poziva. Obzirom na potres kontaktirali smo korisnike Caritasa starije životne dobi koji žive u centru grada kako bismo provjerili da li se moraju iseliti i kako bismo ih obavijestili za pomoći koju im možemo osigurati. Bili su jako iznenađeni našim pozivom, brigom i pažnjom prema njima. Vjerojatno će trebati duže vrijeme da se ljudi ponovno osjećaju normalno, sigurno i smireno.

Možete li istaknuti / opisati neko iskustvo u radu s korisnicima proteklih dana koje na poseban način opisuje dramatičnost trenutka u kojem živimo te nužnosti psihološke stručne pomoći i savjetovanja?

Tanja: Kao što sam spomenula, u zadnje vrijeme imali smo dosta poziva od strane samaca koje opterećuje usamljenost i neizvjesnost. No, ono što me iznenadilo je poziv jedne požrtvovne majke mnogobrojne djece koja je osjećala intenzivan strah i ugroženost zbog nemogućnosti da zaštiti svoju djecu. Ovaj poziv je potvrdio da u ovoj situaciji možemo očekivati poteškoće i kod skladnih i funkcionalnih obitelji. Istovremeno je ova majka dala dobar primjer drugima tražeći psihološku pomoć za sebe.

Ana: Zaista ima mnogo različitih iskustava ovih dana i svako je na neki način posebno.
Istaknula bih iskustvo s jednom starijom gospođom koja ima 90 godina i koja nam se javila za pomoć u hrani. Obzirom da se nalazila u toplicama na rehabilitaciji te se zbog mjera protiv širenja korona virusa morala vratiti kući, našla se u situaciji da nije imala što pojesti. U suradnji s volonterima Caritasa gospođi smo dostavili paket namirnica i tako joj osigurali najnužnije za preživljavanje.
Osim starijih osoba, pomoć su tražili i ljudi koji se nalaze u izolaciji, tako da smo u suradnji sa župnim caritasom pomogli mlađem čovjeku koji nije imao doslovce ništa hrane, a morao je biti u izolaciji obzirom da je prešao granicu RH. Njemu smo dostavili paket s namirnicama te tople obroke.
Starijem gospodinu koji je prije dva tjedna operirao karcinom i pušten na kućnu njegu srušio se krov i odlomio zid prilikom potresa također je pružena pomoć u hrani. U ovakvim slučajevima teško je riječima pružiti utjehu, no taj čovjek je unatoč svim svojim teškoćama ostao zahvalan Bogu što je preživo potres. Mnogo je onih kojima smo pomogli a koji nas naknadno nazovu te s puno emocija iskazuju zahvalnost što smo im pomogli u teškim životnim trenucima.

Obzirom na iskustva koja mnogi ovih dana doživljavaju (izbjegavanje druženja, socijalna izolacija, nesigurnost, strah, gubitak krova nad glavom, gubitak zdravlja pa čak i smrt) mislite li da će ljudi, nakon što sve ovo prođe, promijeniti način života i svoje prioritete drugačije posložiti?

Tanja: Teško je predvidjeti ponašanje ljudi, ali puno znakova ukazuje na tendenciju trajnijih pozitivnih promjena. Ljudi su u stanju uočiti i pozitivne aspekte ove situacije u vlastitom životu. Dolaze do uvida koliko su bili opterećeni nebitnim stvarima. Postaju svjesni nepotrebnoga i usmjeravaju se na bitno. Zanimljivo je i što je ljudima internet dostupan, ali ga koriste ograničeno. Izjavljuju kako uživaju u doticaju s prirodom. Mnogi od njih pokazali su spremnost za pomoć potrebitim. Dijma sam da je ova situacija potakla ljude na kritičko razmišljanje i na vraćanje temeljnim vrijednostima.

Ana: Iskreno bih voljela da ove teške životne situacije i iskustva kroz koja prolazimo potaknu sve nas na promjenu života, promjenu nekih naših loših odluka, da utječu na uspostavu prekinutih odnosa i da shvatimo što je u životu zaista važno jer sve ono materijalno može nestati u trenu.
U svom radu puno puta sam mogla čuti starije osobe kako govore da su se djeca udaljila od njih, zbog ubrzanog načina života, posla ili drugih okolnosti. Drago mi je da su sada sve te starije osobe koje su toliko potrebne pažnje i brige konačno došle u prvi plan i na svoje zasluženo mjesto obzirom da su one u ovom trenutku najugroženije i da je na njih usmjeren cijeli sustav zaštite protiv korona virusa. Neki ljudi su već sada donijeli pozitivne promjene i nadam se da će mnogi drugi drugačije posložiti svoje prioritete.

Stručnjaci koji rade u Caritasu trebaju ispunjavati dva preduvjeta: stručnu izobrazbu ali i izobrazbu srca. Koliko vam iskustvo vjere pomaže u radu s korisnicima?

Tanja: „Izobrazba srca“ je polazište iz kojeg koristim stručna znanja. Na početku radnog dana se pomolim za sve one s kojima ću taj dan biti u doticaju. Zbog osobnog iskustva vjere osjećam mir. A taj mir primjećuju i korisnici. Nerijetko govore kako im pomaže što se u kritičnim situacijama prisjete mog tona glasa i ključnih umirujućih rečenica. Isusova muka i Uskrsnuće su izvor razumijevanja patnje koja je redovito prisutna kod ljudi u tretmanu. Uz to, povjerenje u Boga i pouzdanje u njegovu pomoć daje mi sigurnost da će ishod tretmana biti na izgradnju korisnika.

Ana: Čovjek teško može puno postoći djelujući samostalno. Udružen i suradnjom s drugima u lancu pomaganja može učiniti mnogo više. Međutim, vjerujući da Bog drži cijelu situaciji u svojim rukama mogu se činiti i naizgled nemoguće stvari. Iskustvo vjere puno mi pomaže u radu, prvenstveno što mi daje snagu da mogu činiti dobro drugima i pomagati im. Molitva i pouzdanje u Boga ispunja me mirom, kad svoj rad povjerim Bogu vjerujem da ga Bog blagoslivlja i tada sve što radim ima neki dublji smisao.
Bogu hvala na daru smirenosti, razumijevanja i ljubavi prema onima koji su u potrebi što u kombinaciji sa stručnom izobrazbom može donijeti pomoć i utjehu drugima. Zahvalna sam i drago mi je što u ovim posebnim trenucima mogu pomagati drugima kao socijalni radnik, prvenstveno biti uho za slušanje, a zatim i konkretno pomoći. Završila bih s Isusovim riječima „Što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste!”(Mt 25,45)