Prigodni program počeo je svjedočanstvom riječkog bogoslova Ivana Seletkovića koji je mladima govorio o svom putu i poteškoćama kroz koje je prolazio u životu, a zbog kojih je sada u bogosloviji. Posvjedočio je što životne rane čine čovjekovoj duši kada se ona udalji od Boga. Čovjek je stvoren na Božju sliku i on sam je taj koji u svojoj slobodi često prlja tu sliku, rekao je Seletković. Kroz svoj životni primjer posvjedočio je o životu koji traga, čezne za Bogom i traži ga na krivim mjestima, ali i tome što je Bog činio u njegovom životu, kako ga je vodio na životnom putu, čekao u trenucima kada je bio udaljen od Boga, te kako ga je izbavio kroz teške situacije i privukao sebi. Svoje svjedočanstvo zaključio je progovorivši o pozitivnoj promijenio u životu od trenutka kada je svim srcem odlučio Bogu reći svoj „da“. Mladima je poručio da zvanje i život nisu poziv na sigurnost nego na vjerovanje da je svaki dan novi „evo me“, novi „da“ kojim odabiremo život s Kristom i prepuštamo svoj život u njegove ruke.

Nakon svjedočanstva slavljena je misa koju je predvodio studentski kapelan o. Ivan Dominik Iličić u zajedništvu s povjerenikom za mlade Riječke nadbiskupije vlč. Josipom Pendom. U propovijedi nadahnutoj svetkovinom Uzašašća Gospodinova istaknuo je da je ljudska dimenzija u Kristu proslavljena, okrunjena i uznesena u Presveto Trojstvo. „Krist proslavljeni kao pravi Bog i pravi čovjek zauvijek prebiva u Presvetom Trojstvu. Čovještvo je u Bogu zauvijek i nema više Boga bez čovjeka. Isus Krist nije prestao biti pravi čovjek ni sada u Presvetom Trojstvu i nije prestao biti prisutan na zemlji, što je obećao: ‘Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta’”. Također, osvrnuo se na život našeg blaženika Miroslava Bulešića, koji je bio sav Kristov živeći i umrijevši za Krista. Kao takav može biti primjer mladima, rekao je propovjednik. „Mi smo Kristovi udovi, i ako taj ud kojeg svatko od nas predstavlja ode krivim putem ili ne živi dovoljno otvorenost Božjoj milosti, na neki način Krist trpi zbog toga, jer taj ud nije ono što bi mogao, što bi trebao biti“, rekao je o. Ivan. Mlade je na kraju potaknuo da budu Kristovi udovi, da se razvijaju i budu otvoreni Božjem planu za njihov život.