Aleksandra Jurinović, Dragan Karlić, Lorena Lapenda i Renea Maras novi su magistri teologije. Nagrada Dekana za najbolji uspjeh u petoj godini studija u protekloj akademskoj godini dodijeljena je Aleksandri Jurinović koja je ostvarila prosjek ocjena 5,00 te kao diplomant s najboljim uspjehom završila integrirani preddiplomski i diplomski studij 10. srpnja 2020. godine, a kroz svih pet godina studija ostvarila je prosjek ocjena 4,92. Dobila je i nagradu Nadbiskupa, mons. dr. sc. Ivana Devčića za najbolji diplomski rad obradivši temu „Mješovite ženidbe i zapreka različitosti vjere“, kojoj je mentor bio izv. prof. dr. sc. Slavko Zec te sumentor mr. sc. Emil Svažić. Nagrade Dekana za najbolji uspjeh na godini dobili su Dominik Čaušić (1. godina), Antonio Vučković (3. godina) te Petra Jurić i Mate Žilić (4. godina).

Prodekan KBF-a Sveučilišta u Zagrebu doc. dr. sc. Anto Barišić čestitao je diplomantima i nagrađenim studentima pozvavši ih da ostanu vjerni onome što su na studiju naučili te da budu svjesni i dobri odgojitelji, čuvari duhovnih i kulturnih vrednota, te promicatelji znanstvenog teološkog rada.

Predstojnica Teologije u Rijeci prof. dr. s. Nela Gašpar u svom je govoru podsjetila da Apostolska konstitucija o crkvenim sveučilištima i fakultetima „Veritatis gaudium – Radost istine“ ističe da filozofsko-teološki studiji nisu zatvoreni hermeneutički laboratoriji, nego poligoni koji osposobljavaju i omogućuju povezanost između vjere i kulture kroz evanđeosku hermeneutiku. „Diploma magistra teologije koju ćete danas primiti svjedočanstvo je vaše osposobljenosti za to poslanje. U ime svih profesorica i profesora koji su vas tijekom petogodišnjeg filozofsko-teološkog studija pratili na toj dionici vašeg života, u ime svih vaših kolega studenata koji radi poznatih uvjetovanosti pandemijom ne mogu danas biti prisutni s vama, u ime svih koji vam se raduju i čekaju vas, čestitam vašim roditeljima a na poseban način vama naši diplomanti.“

Osvrnula se na aktualni trenutak istaknuvši kako je širenje bolesti COVID-19 duboko promijenilo način života pa tako i studiranja te kako je poučavanje na daljinu pokazalo brojne manjkavosti. „Zatekli smo se prestrašenima i izgubljenima. Zdravstvenim poteškoćama pridružile su se one ekonomske i društvene. Pandemija je pogodila i odgojno-obrazovne sustave u cijelome svijetu i na akademskoj razini. Posvuda se nastojalo pronaći brzi odgovor posredstvom digitalnim platformi za poučavanje na daljinu, čija je pak učinkovitost bila uvjetovana uočljivom nejednakošću odgojnih i tehnoloških mogućnosti. Poučavanje na daljinu, premda nužno u ovom trenutku, očitovalo je kako odgojno-obrazovno područje na kojem se susreću osobe u izravnom međudjelovanju i „u nazočnosti“, ne predstavlja jednostavno neki kontekst djelatnosti koji je od drugotne važnosti, već samu bît odnosa uzajamnosti i dijaloga koji je neophodan za formaciju osobe i za kritičko razumijevanje stvarnosti.“