Tema nagovora bila je „Dišpet protiv grijeha“ o čemu je govorio kapucinski mladomisnik iz Zagreba na službi u Rijeci, fra Mario Berišić, OFMCap. Cijeli susret animirao je VIS Veritas Aeterna.

Na početku mise fra Mario je spomenuo sveca dana, sv. Nikolu Tavelića, koji je „pokazao da je Kristova ljubav ona koja te nuka da radiš stvari za koje ovaj svijet kaže: ti si lud“. Istaknuo je kako „Bog po svetima provocira naše savjesti“ te pozvao sve da ispitaju savjest i pred Bogom se priznaju grješnima.

U propovijedi središnja misao bila je Kraljevstvo Božje kojemu su usmjerena vjernička srca, jer „Bog te stvorio zato što te želi blizu sebe.“ Farizej iz Evanđelja postavlja pitanje: „Kad će doći to Kraljevstvo Božje?“ Svakom je nekad došao tren kad je rekao: „kad će se više dogoditi u mom životu da nešto krene, da se nešto pokrene?“ Farizejevo pitanje je glavno pitanje i vapaj ovog svijeta. Isus nas upućuje kako Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetno, već tiho, ne uz anđeoske trube i vojsku s konjanicima kao što su mislili Izraelci, farizeji i Isusovi učenici. Neće ono doći u jednom trenutku da se sve u životu namjesti, već poput sjemena, „bdio ti ili spavao ni sam ti ne znaš kako to sjeme raste“. Potreban je oprez, jer mnogi danas nude sreću, kroz reklame ljudima žele ispuniti prazninu, kupnjom ispuniti srce i to društvo „ne dopušta čovjeku da se susretne sa svojom najdubljom čežnjom, s Bogom.“ Toliko se toga predstavlja kao mir, kao utjeha. „Ako si mislio da će te djevojka usrećiti do punine, zaboravio si jednu činjenicu. Ona nije Bog. Ne može. Sve što se stavlja na mjesto Boga je idol“, rekao je. Opasnost je misliti da neka stvar, osoba ili događaj može biti Kraljevstvo Božje. Ali, u misi „mi uprisutnjujemo Kraljevstvo Božje“, u njoj koja je „uzvišeni vrhunac onoga što možete doživjeti u ovome životu“, jedino gdje se Krist totalno daruje. Ne možemo očekivati dolazak Kraljevstva Božjeg ako nismo otvoreni prihvatiti Isusa Krista. Potrebno je činiti stvari kao i Isus, govoriti s blagošću u ljubavi i strpljivosti, ljubiti savršeno: „Veće ljubavi nema nitko od ove da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ Valja se zapitati jesmo li mi ti u našim obiteljima i domovima koji donose Kraljevstvo Božje, rekao je u propovijedi fra Mario.

U nagovoru nakon mise fra Mario je govorio o temi „Dišpet protiv grijeha“. „Ja purger, Zagrepčanin da pričam o dišpetu Dalmatincima?! Ne’š ti.“ Za početak potrebno je pričati o grijehu. U današnjem svijetu se ne priča o grijehu, nema ga, ne postoji, nadišli smo ga, živi kako hoćeš, iskoristi život. To je jedna krajnost, a druga je sve promatrati kao grijeh i onda to nametati drugima, praktički svodeći vjeru na čisti moralizam, to nije život. Kršćanski život je sloboda. Ne mogu nas slijediti u moralu kroz naše nametanje vlastitih uvjerenja, ali „netko može uvijek od vas prihvatit ljubav i primit ljubav.“ Sv. Franjo je rekao da ne dopustimo da nas grijeh našeg brata srdi ili „da te dovede u to stanje tuge i očaja. Zašto? Da ne sagriješiš još teže od svoga brata.“

Dišpet, jedna vrsta prkosa, uključuje cijelu osobu. A zašto dišpet prema grijehu – zbog onog što grijeh jest i što čini u našim životima. Toliko se prepiremo i prkosimo oko nogometnih momčadi, Dinama i Hajduka, „sad zamislite da znate da je jedino ovog trenutka utakmica života, jedini čas koji se odigrava, najvažnija stvar je ovaj trenutak koji će tebe kasnije opredijelit za vječnost ili za propast.“

Duhovni život počinje onog trena kad se odreknemo grijeha. Dišpet protiv grijeha se vodi molitvom, meditacijom, elementarnim kršćanskim navikama. „Bez molitve nema šanse.“ Dišpet protiv grijeha je ući u odnos s Bogom iz kojega se dobiva žar. „Molitva je borba.“ Dišpet protiv grijeha se vodi i postom od sredstava i situacija koje te dovode u stanje grijeha. Vodi se i redovnom ispovijedi, duhovnim i tjelesnim djelima milosrđa, čitanjem Svetog pisma i duhovnih knjiga, zahvalnošću prema Bogu, zajedništvom vjernika u zajedničkoj borbi. Kada jedni drugima dajemo ljubav, grijeh se pobjeđuje tako lako. „To su dišpeti protiv grijeha“, poručio je fra Mario.

Uslijedilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje su vodili fra Mario i don Ivan Terze, nakon kojeg su podijeljeni mali vodiči za dobru ispovijed.