Misnik je svoju propovijed započeo pričom o nekoliko prijatelja koji su odlučili poći nekom mudracu da svatko riješi svoj problem za koji je smatrao da je teži i gori od svih drugih. Dok su išli putem, međusobno su se prepirali o tomu čiji je problem veći i tako u svađi došli pred mudraca koji ih je već izdaleka promatrao. Rekao im je da sjednu u krug, dao im je po list papira i zamolio da svatko zapiše to zbog čega je došao k njemu. Potom su svoje listove stavili u vrč u sredini kruga. Mudrac im je rekao da svaki izvadi po jedan list iz vrča i pročita što na njemu piše. Tad su shvatili da je problem onoga drugoga teži od njegova vlastitoga. Tako se događa i nama kad smo zagledani samo u svoj problem i ne vidimo druge i njihove poteškoće.

»I današnji je evanđeoski odlomak iz Lukina Evanđelju u duhu ovoga što je skriveno. Isus opet izabere skupinu učenika, ovaj put njih 72. Već je imao dvanaestoricu, svoje apostole – poslanike. Možemo se pitati je li Isus bio zadovoljan s onom dvanaestoricom, jesu li oni ispunili njegova očekivanja. Krist i nama želi reći da je svatko od nas poslan u njegovo ime. Luka nam kaže da se radujemo zbog toga što su nam imena zapisana na nebesima. Naše je ime zapisano u nebesima od trenutka našeg krštenja. Od tad smo poslani, od tad smo apostoli. Nakon svake proslavljene mise smo i poslani: idite u miru. To je ostvarenje ovoga što Isus kaže onoj sedamdeset i dvojici: kad dolazite negdje najprije recite mir kući ovoj i to će biti lozinka za one kojima ste se uputili. Ako vas prime, znajte da su prepoznali vašu lozinku, vašu nakanu s kojom ste došli da bi im donijeli mir. Brojevi u Bibliji imaju simboliku. Ni jedan broj nije slučajan nego je s razlogom zapisan. Ako 12 množimo s brojem 6 dobivamo broj 72. Dvanaest je prvih izabranih učenika, a šest je dana za koji Biblija govori da je Bog stvarao svijet. Time ovaj evanđeoski odlomak želi reći da mi koji smo pozvani ovih šest dana trebamo činiti ono što nam Bog govori: Idite i donosite mir, a ako vas netko primi znajte da i njima donosite dar ozdravljenja. A onaj sedmi dan je kada su se ova sedamdeset i dvojica učenika vratila, to je nedjeljni dan kada se Gospodin odmarao, kad je gledao i promatrao kako je sve lijepo učinio. Bio je radostan zbog toga.

Učenici su bili radosni zbog onoga što su činili, ali došli su da pred Gospodinom kažu što su sve učinili u njegovo ime: zlodusi su im se pokoravali i ozdravljali su bolesnike. Gospodin im kaže da se ne raduju zbog toga nego zato što su im imena upisana na nebesima, a to znači što su svojim djelima u tih šest dana potvrdili da su sinovi i da u njegovo ime nešto čine i da ta djela potvrđuju da su njegovi. I našoj je blaženici bilo moguće, s vjerom u srcu, malo djelo ljubavi i milosrđa proširiti po cijelome svijetu. Nama nije dano činiti tako, ali možemo davati milostinju za potrebite, sudjelovati u dobrotvornim pothvatima, pomagati bolesnicima i drugima. To je sve ono čime dopuštamo da to blaženičino malo djelo raste i po nama. Kada saslušamo druge, kada ih hrabrimo i tješimo, činimo im malo djelo koje njima značiti kao da su otkrili cijeli svijet. Dopustimo da Isusovo ime dođe našom riječi i našim djelima svugdje kamo nas Bog šalje. Ako pri tom osjetimo mir, onda znamo da smo učinili upravo ono što je Bog od nas očekivao, ono što je Bog od nas tražio« rekao je propovjednik u homiliji.

Navečer je u župnoj crkvi euharistijsko slavlje za pokojnog don Stipu Kordića predslavio mons. Ratko Perić, mostarsko duvanjski biskup i trebinjsko mrkanjski upravitelj u miru, u koncelebraciji sa župnikom župe Svih svetih u Blatu don Željkom Kovačevićem, vlč. Robertom Jugovićem i svojim tajnikom vlč. Ivanom Aničićem. Poslije mise je u samostanskoj dvorani održana promocija pokojnikove knjige »U službi Crkvi i domovini«, a predstavili su je mons. Perić i don Kovačević. Program je vodila predsjednica blatskog ogranka Matice hrvatske Ivana Anić, a pjevao je župni zbor mladih »Stope« uz pratnju s. M. Julijane Beretić.