Duhovni program započeo je u crkvi Sv. Filipa Nerija, gdje je održana jubilejska molitva uz kratku službu riječi. Don Vedran Torić, rektor Centralnog bogoslovnog sjemeništa, tom je prigodom održao nagovor u kojem je vjernike potaknuo na življenje Božje ljubavi u svakodnevici. Istaknuo je da se kršćanski život ne živi umujući, već ljubeći kako je Isus ljubio – dotičući rane drugih blizinom, nježnošću, strpljivošću i milosnim pogledom. Pozvao je vjernike da, poput sv. Dujma, svjedoče snagu Božje ljubavi koja mijenja, liječi i ljubi čovjeka grešnika.

Nakon molitvenog dijela, vjernici su se u procesiji za križem uputili prema splitskoj katedrali sv. Dujma, gdje je misno slavlje predvodio dekan Omiškog dekanata don Jozo Gojsalić. Koncelebrirali su katedralni župnik don Ante Mateljan te odgojitelji CBS-a. Liturgijsko pjevanje animirao je mješoviti župni zbor sv. Mihovila iz Omiša pod ravnanjem Irene Pere.

Don Jozo je u propovijedi govorio o važnosti istinskog poznavanja, kako ljudi, tako i Boga, istaknuvši kako često mislimo da druge dobro poznajemo, a zapravo ih gledamo površno. U svakodnevnim odnosima, poručio je, trudimo se razumjeti jedni druge, ali se ipak događa da nas i naši najbliži znaju iznenaditi. „Često neistinito mi vrtimo priče o drugome jer smo čuli to, jer smo nešto načuli, jer je nešto negdje ispričano“, upozorio je, zaključivši da „su naše spoznaje i znanje ograničeni“. Govoreći o odnosu vjernika prema Isusu, don Jozo je potaknuo okupljene da se preispitaju koliko ga zaista poznaju. Iako mnogi mogu nabrojiti niz podataka o Isusovu životu, djelovanju i čudima, pravo poznavanje zahtijeva dublji osobni odnos: „Imamo mnoštvo informacija o Bogu, ali poznavati Boga da On bude dio mog života… to je malo više od onog površnog znanja“. Kao snažnu ilustraciju donio je primjer profesora koji je svakodnevno molio i pred Bogom ponizno priznao: „Dragi Bože, mi se još uvijek ne poznajemo“.

U svjetlu svetkovine sv. Josipa Radnika i u kontekstu devetnice sv. Dujmu, don Jozo je pozvao vjernike da razmotre plodove svoga života i vjere. Sveti Josip svojim tihim služenjem, a sveti Dujam svojom mučeničkom smrću, pokazali su da je moguće živjeti vjeru autentično i djelotvorno. „Ako ne možemo reći da je to što činimo dobro, onda je potrebno još malo bolje upoznavati Boga“, poručio je, ali i ohrabrio: „Znam da ima puno toga u našem životu za što doista možemo kazati da je dobro“. Zatim je pozvao prisutne da, promatrajući živote svetaca, svakodnevno nastoje gledati Boga u drugome te svojim riječima, djelima i prosudbama širiti dobro.

Na završetku svete mise otpjevane su pohvale svetom Dujmu, a budući da se svakog prvog četvrtka u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji moli za duhovna zvanja, večer je zaključena euharistijskim klanjanjem koje je na tu nakanu predvodio don Vedran Torić.