Vlč. Brkić izlaganje je započeo odlomkom iz Markova evanđelja (Mk 1, 21-28) napominjući kako ne želimo i ne stavljamo zlo u fokus, nego našeg Spasitelja Isusa Krista. U danom odlomku Isus naučava u sinagogi, a Njegove riječi diraju srca okupljenih, što izaziva pobunu kod demona. Iz riječi: „Znam tko si: Svetac Božji!“ jasno je da ga demoni poznaju.

Da bi to objasnio okupljenima, vlč. Mario povukao je paralelu s Ps 106, 16 („Zavidješe tada Mojsiju u taboru, Aronu, kog posveti Jahve.“). Kao što Aron bijaše jedan od velikih svećenika, onaj kojeg posveti Jahve (Svetac Božji), tako je i Krist veliki svećenik, najveći od svih. Onaj koji je položio svoj život za nas, jedini koji je žrtvovao samoga sebe za spas svoga naroda. I demoni to znaju, oni ga poznaju. Bili su Njegova stvorenja, ali su se pobunili i okrenuli protiv Njega.

Demoni se bore za čovjeka, zavode ga i povlače u grijeh, ali sva njihova moć i snaga pala je utjelovljenjem Isusa Krista i Njegovom mukom, smrću i uskrsnućem. Zaključujući, vlč. Brkić rekao je kako je svakom od nas dana slobodna volja, mi imamo slobodu odlučiti se za dobro ili zlo, drugih opcija nema, a odluka je na nama. Pozivajući nas da se oslobodimo zla i pomirimo s Gospodinom jer samo s Njime izmireni i osnaženi možemo pobjeđivati zlo. Susret je završio molitvom pred križem gdje su okupljeni molili litanije i molitvu sv. Mihaelu, a nakon toga je bila je i prilika za pojedinačni blagoslov.

„Korupcija je lom, razgradnja, i izražava opći oblik neurednog života, palog čovjeka te njegovo antidrušveno ponašanje. Označava rastakanje odnosa i temelja, stupova na kojima počiva društvo, rađa se iz korumpiranog srca i najgora je društvena rana. Klija u čovjekovu srcu i može niknuti u srcu svih ljudi. Svi smo izloženi napasti korupcije, tko je od nas cijepljen i imun?“, pitao je okupljene mlade vlč. Marković uvodeći u predavanje „Pandemija korupcije. Jesmo li se cijepili?“.

Pojasnio je kako se ne radi samo o društvenim, gospodarskim, političkim, zločinačkim sferama, nego i o duhovnim razmjerima korupcije te je rekao: „Biti korumpiran znači imati slomljeno srce u procesu raspadanja. Korumpirana osoba se osjeća boljom osobom od drugoga, lukavijom, prepredenom i nije joj stran trijumfalistički stav… Grešnik može tražiti oprost, korumpirani ga zaboravlja tražiti. Moramo govoriti o korupciji, prokazati njezina zla, razumjeti razloge koji dovode do toga ropstva i stanja“.

Potom se obratio mladima dajući im primjer mudrog Arhimeda koji je rekao: „Daj mi oslonac i polugu i pomaknut ću Zemlju“: „Uz pomoć dobro napravljene poluge, s relativno malom silom, moguće je podići vrlo teške terete. Draga mladosti, dragi studenti, htio bih nas ohrabriti. U Crkvi postoje upravo te poluge, to smo mi, to ste vi draga mladeži, koji možete i morate početi razbijati mentalitet da nema smisla i svrhe! Kršćaninu, ako je i nametnuto kroz povijest da ostane u sakristiji, sad je konačno vrijeme da se pokrene iz nje izađe. Nije to poziv na pobunu. Riječ je o pozivu na revoluciju milosrđa i nježnosti, koja u svemu ima temelje pravednosti“.

Upućujući kako se radi o akutnom društvenom pitanju te da se jednostavno mora dogoditi intelektualni, moralni i duhovni skok protiv korupcije ideja i djelovanja, vlč. Marković upozorio je kako je najteža i najdublja opasnost u borbi korupcije gubitak smisla, zbog čeka je mnogima ukradena nada. „Pogled prema križu nas ozdravlja, daje nam imunitet u borbi protiv korupcije. U nama rastu antitijela kako bismo nadvladali i pobijedili pandemiju korupcije. Nitko od nas ne može reći: nikada neću biti korumpiran. Ne! Napast je uvijek tu, kad god klizimo prema lakšem, jednostavnijem i komotnijem“, naglasio je i razložio kako korupcija dolazi kada se odnos s drugima, s Bogom i ljudima – potpuno slomi te se gubi samopouzdanje. Korupcija kod studenata rađa činjenicom da ne vjeruju svojim sposobnostima, dobivanje radnih mjesta po ključu stranačke pripadnosti, a ne stručnosti jest korupcija, a zbog koruptivne isprepletenosti toliko je mladih ljudi iselilo.

Pri završetku vlč. Marković je poručio: „Ne dopustimo da nam se ukrade nada. Znajmo se oprijeti zlu, nepravdi, nasilju – snagom dobrote, istine i ljepote. Kročimo zajedno kao braća podržavajući jedni druge, napose u teškoćama. Vratimo kisik u cjelokupni društveni, politički, institucionalni i kulturni svijet. Otvorimo vrata i prozore naše svakodnevice. Prozračimo svoja srca!“ Po završetku kateheze uslijedila je meditacija pred križem u kojem je poseban naglasak bio na smislu križa i patnje te prilika za sakrament pomirenja.