Križni put predvodio je katedralni župnik i sarajevski dekan Mato Majić, a meditativne tekstove svake od 14 postaja čitale su Školske sestre franjevke Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina i Provincije Svete Obitelji u Hercegovini.

Euharistijsko slavlje predvodio je kanonik dr. Darko Tomašević, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu, uz koncelebraciju četvorice svećenika. Pozdrav dr. Tomaševiću, svećenicima, časnim sestrama, bogoslovima i vjernom narodu uputio je prepošt Kaptola vrhbosanskog mons. Ante Meštrović, rektor katedrale.

Na početku propovijedi dekan Tomašević podsjetio je na Isusove riječi „Pođite po svem svijetu propovijedajte evanđelje“ (Mk 16,15) podsjećajući da ih je Krist izrekao prije nego li će se rastati od svojih učenika, netom prije nego li će uzići k Ocu u nebo. „Svaki rastanak je težak. Tako da se i Isus prije rastanka oprašta od svojih učenika, i vraća Ocu. On je završio svoje poslanje na zemlji i vraća se Ocu. Međutim, to nije bio kraj njegova poslanja. Prije nego li je otišao Ocu on poslanje povjerava Crkvi. I govori apostolima: ‘Pođite po svem svijetu propovijedajte evanđelje’ (Mk 16,15). Dakle, Crkva nastavlja ono što je Isus započeo. Isus nastavlja svoje djelovanje u i preko Crkve. A Crkva nije sama, nego je Isus i dalje s njom. ‘Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima’. (Mk 16,20). Dakle, Isus je nakon uzašašća prisutan u ovom svijetu preko Crkve. Budući da je osnovao Crkvu, gdje bi ga drugo trebali tražiti nego li u Crkvi“, kazao je dr. Tomašević podsjećajući da je temeljna zadaća Crkve evangeliziranje svijeta.

Govoreći o poslanju Crkve, dekan Tomašević kazao je da je svaki član Crkve pozvan služiti Kristu, na ovaj ili onaj način „svjedočiti djelima – bolesnima, siromašnima, gladnima, raseljenima, utamničenima.

„Kad se malo bolje pogleda evanđeoski ulomak, dobiva se dojam da nije toliko naglasak na Isusovu uzašašću, nego na učeničkom poslanju. Ne da Isus odlazi, nego se apostolima naređuju da idu. Nije naglasak da Isus ide u nebo; nego apostoli trebaju ići u svijet i propovijedati evanđelje. Trebaju biti Isusovi svjedoci. Trebaju dijeliti ono što su primili; govoriti o onom što su vidjeli i čuli. Svjedočenje za Krista uključuje sav život. Uključuje da treba svjedočiti o najboljoj zgodi koja se ikad dogodila; o najutjecajnijem životu koji je ikad življen na zemlji“, rekao je kanonik Tomašević ističući da se svjedočiti za Isusa može molitvom, čitanjem Riječi Božje te služenjem drugima u ljubavi.