Vlč. Nikolić je za početak pojasnio kako su riječi teme potaknute Judinom izdajom Gospodina. Apostoli su tri godine bili s Gospodinom, učili, razgovarali, molili, bili su zajednica, no opet dogodila se izdaja. „Treba li i nas to danas iznenaditi? Nikako“. Vlč. Nikolić svjedoči kako je u raznim skupinama mladih proživio ili susreo povrede i izdaje unutar zajednice. „Često nam je teško to prihvatiti jer očekujemo da su u nekoj zajednici svi dobri, zajedno mole, slave Boga, čini se da im je iskreno stalo do svega toga itd. Neki nakon takve povrede i razočaranja i odustanu od zajednice. No, ne trebamo biti naivni i očekivati sve idealno. U takvim se zajednicama mladi pripremaju da jednog dana sve što prožive, posvjedoče i prenesu na svoju župnu zajednicu, da tamo nešto pokrenu ili osnuju. Ne treba se onda čuditi da Zli sije razdor i želi razoriti zajednicu“.

Vlč. Nikolić potom je pojasnio tko su nam poznanici, tko drugovi, a tko prijatelji. „Poznanici su uglavnom ljudi za koje znamo da nam ne čine ili ne žele loše, možemo s njima porazgovarati, provesti neko vrijeme zajedno, ali ne ulazimo u nešto dublje. S drugovima se ugodno osjećamo, s njima volimo biti u društvu, ali kada dođu teškoće, često se ne možemo na njih osloniti. Nisu nam znači svi prijatelji. Prijatelj je pouzdanik, onaj kome možemo otkriti svoje tajne, onaj koji će ostati s nama i kad ne bude imao koristi od nas, čak i kad bude imao štete. Prijatelja možemo u ljubavi, blago i s poštovanjem upozoriti na neku pogrešku, a to isto i prihvatiti od njega za svoj život. Ako smo sve učinili za svoga prijatelja, nismo iznosili javno njegove pogreške, trudili se i njegovali taj odnos, a unatoč tome on nas izda, što onda? Neizbježno je da dođu izdaje jer i Isus ih je doživljavao, što smo bliže Isusu toga će biti sve više. Ići za Isusom znači za nas ići za njegovim križem, ali paziti da ne ispadnemo ili da ne glumimo žrtvu u svakoj situaciji“.

Za kraj vlč. Nikolić pojasnio je kako se Bog nekad može poslužiti i nekom lošom situacijom da bi nas doveo do istine, kada npr. dopusti neku uvredu ili izdaju kako bi shvatili svoju povrijeđenost i došli bliže Bogu. „Netko može biti jako zauzet, darežljiv, služiti drugima i misliti da to radi iz čistih motiva, a u pozadini zapravo ne zna postavljati granice, ne zna reći ne, sve čini kako bi zaslužio neko poštovanje i prihvaćenost drugih, koju možda nije dobio u djetinjstvu ili nije bio prihvaćen u društvu. Bog dakle može, i ako nas prijatelji i izdaju, preko tih loših situacija potaknuti preispitivanje nakana našeg srca i osloboditi nas od neke ranjenosti ako od njega tražimo pomoć“.

Nakon kateheze uslijedilo je klanjanje križu koje je također predvodio vlč. Nikolić, a pjevanjem animirao Duhos bend. Po završetku susreta bila je prilika za ispovijed, a nakon susreta i druženje.

Korizmeni susreti završavaju posljednjim susretom, 19. ožujka s temom Kako ustrajati u molitvi? koju će predvoditi đakon, vlč. Josip Vuksanović.