Kao i inače, vlč. Benaković izabrao je jedan biblijski odlomak koji je potom nastojao protumačiti kako bi vjernici uspjeli shvatiti temeljnu dinamiku i teologiju toga biblijskog teksta koja ih potom treba voditi prema životu u vjeri. Za ovaj susret odabrao je ulomak iz Markova evanđelja u kojemu biblijski pisac izvještava o trenutku Isusova raspeća i smrti na križu (usp. Mk 15, 20-40).

Sudionici susreta bili su pozvani sami sebe uroniti u evanđeoski tekst jer biblijski tekst uvijek govori konkretnoj zajednici ljudi u određenomu povijesnom trenutku. Prvo suočavanje s navedenim biblijskim tekstom značilo je prihvaćanje sudioništva na Kristovu putu prema Golgoti, mjestu gdje će ga razapeti s drugom dvojicom razbojnika. Vlč. Benaković naglasio je kako smo svi u svojim životima jednostavno sudionici Božjeg puta prema razapinjanju. S jedne strane mukama svojim nadopunjamo Kristove muke te se suobličujemo Kristovoj patnji, a s druge strane naši grijesi su oni koji iznova ranjavaju tijelo Kristove Crkve te ona biva stavljena na put muke i napora poradi onoga koji joj je temelj, a to je osoba Isusa Krista.

Drugi važan element s kojim nas suočava izvještaj Kristove muke i smrti jest činjenica Isusove apsolutne svijesti o onome što čini. Naime, dva puta mu nude mirisno vino, odnosno ocat ne bi li ga omamili i umanjili njegovu svijest predanja. Isus to odbija te pokazuje kako je istinski vjernik osoba koja nije omamljena, već živi svjesno jasnoću svoga poziva – jasan joj je njezin identitet i poslanje koje ima izvršiti u ovome svijetu. Stoga je Kristovo ponašanje jednostavno putokaz svakome čovjeku da na svoj život ne gleda kao na plod slučaja, nego da ga živi u svijesti svoga poslanja na zemlji.

Treći važan element koji zapažamo kada čitamo evanđeoski izvještaj o muci Kristovoj iz pera evanđelista Marka je prikaz Krista kao starozavjetnog patnika, odnosno pravednika. On je osoba koja živi svijest o tome da ga ne proslavlja čovjek, nego jedino i isključivo Bog. Iz toga razloga Isusov krik: „Bože moj, zašto si me ostavio?!“ nije prikaz Božjeg očaja, nego manifestacija istinske vjere Isusa Krista. Evanđelist ga prikazuje kao osobu koja je svjesna da je jedino Bog Otac onaj koji ga proslavlja te izbavlja iz nevolja. Međutim, to promatračima Kristova umiranja nije ni u kom slučaju jasno, te se tome podsmjehuju.

Nije bolje ni danas, kada zapažamo da je duhovni život istinskog vjernika stubokom doveden u pitanje. Vjera se relativizira te na koncu banalizira. Ne možemo se oteti dojmu da se tama o kojoj govori ovaj biblijski odlomak i dalje nadvija nad našim životima. No, kao vjernici znamo da je tama trajala samo tri sata (od šeste do devete ure). Nju prekida Božji čin pridizanja Sina – Krista. Stoga nas navedeni biblijski tekst želi ohrabriti u življenju naše svakodnevnice. Želi očvrsnuti naša klecava koljena da shvatimo dubinu svojeg poslanja na zemlji te ga u dragovoljnom darivanju drugima doista izvršimo. Ako će to često značiti nemogućnost samo-spašavanja, a spašavanje brata čovjeka, ni to nas ne treba obeshrabriti. Jer Bog je onaj koji pritječe u pomoć našoj nemoći ako mu se istinski otvaramo u vjeri.

Biblijski susreti u korizmi u osječkoj župi Preslavnog Imena Marijina završit će u utorak 30. ožujka.