Nakon „Općega katehetskog direktorija“ iz 1971. godine i „Općega direktorija za katehezu“ iz 1997. godine, objavljen je sada novi „Direktorij za katehezu“ Papinskoga vijeća za promicanje nove evangelizacije, koji je papa Franjo odobrio 23. ožujka, na liturgijski spomen svetoga Turibija Mongrovejskoga koji je u XVI. stoljeću dao snažan poticaj evangelizaciji i katehezi.

Obilježje je novoga Direktorija uska veza evangelizacije i kateheze; dokument ističe jedinstvo između prvoga navještaja i dozrijevanja vjere, u svjetlu kulture susreta. Ta je osobina potrebna posebno u odnosu na dva izazova koja se nalaze pred Crkvom našega vremena: u odnosu na digitalnu kulturu i na globalizaciju kulture. Podijeljen u tri dijela i 12 poglavlja, na više od 300 stranica, tekst podsjeća da je svaki krštenik misionarski učenik, te da su hitno potrebni zauzimanje i odgovornost kako bi se pronašli novi načini izražavanja u prenošenju vjere.

Tri su glavna načela prema kojima se može djelovati: svjedočanstvo, jer Crkva ne raste preko prozelitizma, nego zbog privlačnosti; zatim milosrđe, istinska kateheza koja navještaj vjere čini vjerodostojnim; te dijalog, slobodan i besplatan, koji ne primorava nego koji, polazeći od ljubavi, pridonosi miru. Na taj način kateheza pomaže kršćanima dati puno značenje vlastitom životu, ističe se u dokumentu.

U prvom dijelu, naslovljenom „Kateheza u evangelizatorskom poslanju Crkve“, posebno je razmotrena formacija kateheta. Da bi bili vjerodostojni svjedoci vjere, trebaju se posvetiti poslu, biti dosljedni, u skladu s misionarskom duhovnošću koja ih drži daleko od „neplodne pastoralne brige“ i individualizma. Učitelji, odgojitelji, svjedoci, katehete, trebat će pratiti ponizno i poštujući slobodu drugih. Istodobno, trebat će odlučno paziti kako bi se svakoj osobi, posebno maloljetnicima i ranjivim osobama, zajamčila potpuna zaštita od bilo kojeg oblika zloporabe.

Izazov načina izražavanja posebno je prisutan u drugom dijelu Direktorija, naslovljenom „Proces kateheze“. U njemu su navedeni brojni načini izražavanja, počevši od pripovijedanja, koje je dubok i djelotvoran komunikativni model, jer je u stanju na plodan način ispreplesti Isusov život, vjeru i život ljudi. Važna je potom umjetnost koja, preko razmatranja ljepote, omogućuje iskustvo susreta s Bogom; dok glazba, posebno sakralna, potiče u ljudskom duhu želju za beskonačnim.

Kada kateheza uđe u konkretni život ljudi, jasno se uočava važnost obitelji, aktivnoga subjekta evangelizacije i naravnoga mjesta za život vjere na jednostavan i spontan način. Ona, naime, pruža kršćanski odgoj koji je više svjedočen nego poučen. Katehezu, osim toga, valja prilagoditi različitoj dobi primatelja: djece, mladih, odraslih, starijih osoba, ističe se u novom direktoriju.

Premda s različitim načinima izražavanja, trebat će imati samo jedan stil, i to stil pratnje, koja katehete čini vjerodostojnim, uvjerenim svjedocima koji znaju zainteresirati; diskretnima, ali prisutnima, u stanju vrednovati kvalitete svakog vjernika i učiniti da se osjeća prihvaćenim i priznatim u kršćanskoj zajednici.

Prihvat i priznavanje ključne su riječi koje trebaju pratiti katehezu i u odnosu na osobe s invaliditetom. Uz moguću smetenost i strah koje one mogu pobuditi jer podsjećaju na žalost i smrt, bit će važno odgovoriti s „kulturom uključivanja“ koja treba pobijediti „kulturu odbacivanja“. Osobe s invaliditetom su, naime, svjedoci bitnih istina o ljudskom životu, kao što su ranjivost i slabost; stoga ih valja prihvatiti kao veliki dar, dok njihove obitelji zaslužuju poštovanje i divljenje.

U dokumentu se posebno spominju i migranti koji, daleko od svoje zemlje, mogu pasti u krizu vjere. I u njihovom slučaju, kateheza treba težiti prihvatu, pouzdanju i solidarnosti, kako bi bili poduprti u borbi protiv predrasuda i velikih opasnosti kao što je trgovina ljudima.

Zatvore dokument smatra „pravom misijskom zemljom“; kateheza će za zatvorenike biti navještaj spasenja u Kristu, oprost i oslobođenje, zajedno s brižnim slušanjem koje pokazuje majčinsko lice Crkve. Među najviše marginaliziranim kategorijama, Crkva ne zaboravlja siromašne. Njima treba posvetiti i „duhovnu pozornost“, ističući prvenstvo ljubavi i važnost misionarskoga dinamizma koji ostvaruje susret s Kristom. I Crkva je pozvana živjeti siromaštvo kao potpuno prepuštanje Bogu, ne pouzdajući se u svjetovna sredstva. U tom smislu kateheza će trebati odgojiti za evanđeosko siromaštvo, promicati kulturu bratstva i podupirati kod vjernika nezadovoljstvo prema bijedi i nepravdi, ističe se u dokumentu.

U trećem dijelu, posvećenom „Katehezi u partikularnim Crkvama“, posebno se ističe uloga župa, udruga i crkvenih pokreta, te katoličkih škola. Župe su primjer apostolata zajednice; dok se, što se tiče udruga i pokreta ističe njihova velika evangelizatorska sposobnost po kojoj su bogatstvo Crkve. Katoličke škole se pak poziva da se od škola-institucija pretvore u škole-zajednice, odnosno zajednice vjere s odgojnim nacrtom utemeljenim na vrijednostima evanđelja.

Jedno je veliko poglavlje posvećeno raznim suvremenim scenarijima s kojima se kateheza ima suočiti, kao što su, primjerice, kulturalni pluralizam; teške, često nečovječne, gradske sredine; domorodački narodi; te pučka pobožnost. U sve je te sredine kateheza pozvana donijeti nadu i dostojanstvo, te promicati zaštitu okoliša.

Posebna su, pak, područja ekumenizam i međureligijski dijalog sa židovstvom i islamom. Što se tiče ekumenizma, Direktorij ističe da kateheza treba potaknuti želju za jedinstvom među kršćanima, kako bi bili vjerodostojno sredstvo evangelizacije. Što se pak tiče židovstva, potiče se na dijalog koji suzbija antisemitizam i promiče mir i pravednost; dok u odnosu na nasilni fundamentalizam koji se katkada može susresti u islamu, Crkva potiče da se izbjegava površno generaliziranje, te da se potiče poznavanje i susret s muslimanima.

Jedna od tema razmotrenih u dokumentu je i digitalni svijet. U tom se smislu ističe da je važno osigurati na mreži prisutnost koja će zajamčiti vrijednosti evanđelja. Stoga se katehete potiče da odgajaju ljude za ispravnu uporabu digitalnih sredstava. U tomu posebnu pozornost valja posvetiti mladima, jer virtualni svijet može imati duboke posljedice na njihovo vladanje osjećajima i izgradnju identiteta. Bogat pozitivnim vidicima, digitalni svijet ima i „mračnu stranu“; može dovesti do samoće, manipulacije, nasilja, virtualnoga zlostavljanja (Cyberbullying), predrasuda i mržnje.

Dokument sadrži također osvrt na znanost i tehniku. Ističe se da ih valja usmjeriti na poboljšanje uvjeta života i na napredak ljudske obitelji, stavljajući se tako u službu osobe. Osim toga, potiče se na uklanjanje predrasudā i prividnih sukoba između znanosti i vjere, kao i na vrednovanje svjedočanstava znanstvenika kršćana, primjera njihova sklada i povezanosti.

U razmatranju bioetike u dokumentu se polazi od pretpostavke da sve ono što je tehnički moguće nije i moralno dopustivo; stoga valja razlikovati terapeutske intervencije i manipulacije, te paziti na eugeniku i diskriminaciju koja proizlazi iz nje. Među ostalim temama, podsjeća se na duboko ekološko obraćenje, koje valja promicati kroz katehezu pozornu na očuvanje stvorenoga; te, što se tiče svijeta rada, potiče se na evangelizaciju u skladu sa socijalnim naukom Crkve, uz posebnu pozornost na zaštitu prava najslabijih, navodi se u prilogu Vatican Newsa o novom Direktoriju za katehezu.