Dva su znaka mira koje Olimpijske i Paraolimpijske igre nude svijetu. Prvi je olimpijsko primirje, koje su Ujedinjeni narodi uspostavili u razdoblju od 19. srpnja do 15. rujna: tjedan dana prije početka Igara u Parizu do tjedan dana nakon zatvaranja Paraolimpijskih igara.

Papa Franjo podržao je vrijednost olimpijskog primirja – obraćajući se članovima vatikanskog sportskog saveza “Athletica Vaticana” 13. siječnja – izrazivši nadu “da u posebno mračnom povijesnom trenutku koji proživljavamo, sport gradi mostove, ruši barijere, promiče miroljubive odnose”. Thomas Bach, predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora, odmah je ove Papine riječi stavio u službu “misije mira i solidarnosti olimpijskog pokreta”.

Drugi znak mira je sudjelovanje na Igrama 36 sportaša izbjeglica i to u timu koji je sastavio MOO. Imena je jučer objavio predsjednik Bach zajedno s dvojicom protagonista ove priče: afganistanskim biciklistom Masomahom Ali Zadom, šefom misije izbjegličkog tima u Parizu, i južnosudanskim trkačem Yiechom Pur Bielom koji je iz “crne rupe” izbjegličkog kampa, u koji je došao zbog rata kad je imao 10 godina, postao dio MOO-a.

“Potičem cijeli svijet da navija za vas” rekao je Bach ovom timu: potpomognuti UNHCR-om, dolaze iz 11 zemalja, dočekalo ih je 15 nacionalnih olimpijskih odbora, a u Parizu će se natjecati u 12 sportskih disciplina. Riječ je o trećem olimpijskom nastupu izbjeglica: u Rio de Janeiru bilo ih je 10, a u Tokiju 29.

Dva znaka mira sadržana su u “četvrtoj riječi” – communiter, zajedno – koja je dodana prije tri godine olimpijskom geslu Citius, altius, fortius (Brže, više, snažnije, op. prev.).

Communiter, zajedno, s istim dostojanstvom: sportaši s visokom razinom programa treninga i sportaši koji dolaze iz izbjegličkih kampova i iskustava nasilja. To je perspektiva nade ne samo u sportu.

© L’Osservatore Romano. Za pristup cjelovitom sadržaju, više informacija možete saznati ovdje.