Na tribini su sudjelovali: Tanja Kuprešak, psiholog i psihoterapeut, dr. Irena Primorac Bošnjak, psihijatar i Krešimir Butković, književnik, logoterapeut. Ovakav se skup, inače, održava treću godinu za redom, a ovogodišnja je tema bila logoterapijski pristup čovjeku kao biću smisla, biću savjesti, vrednota.

Logoterapija je psihoterapija izrasla iz Treće bečke psihijatrijske škole dr. V. Frankla i njegove egzistencijske analize koja naglašava čovjekovu duhovnu komponentu te dostojanstvo ljudske osobe. Duhovna dimenzija je ono najspecifičnije ljudsko, naglasila je u uvodu moderatorica skupa, dr. Anita Strujić Vladanović, ona prožima naš psihofizikum, u neprestanom je gibanju i njeno je djelovanje nepredvidivo – u posljednjem trenutku se možemo odazvati na situaciju potpuno neočekivano jer smo slobodna bića. U svojoj slobodi čovjek bira između mnogih mogućnosti. Bez osvješćivanja dimenzije slobode i odgovornosti, čovjek upada u egzistencijalni vakuum, ne vidi temelje svojeg postojanja, bez prapovjerenja u dobrotu Stvoritelja može upasti u noogenu neurozu, neurozu straha, tjeskobe, jer ima od čega živjeti ali nema za što.

U desetoj tezi o osobi dr. Frankl pojašnjava kako čovjek sebe ne može razumjeti drugačije nego iz perspektive transcendencije jer je iz nje stvoren, pozvan i od nje „ozvučen“. Ono što odjekuje u transcendenciji čovjek čuje u vlastitoj savjesti koja je glavni „organ smisla“. Tu je čovjek potpuno otrgnut od moći roditelja, prošlosti, psihotrauma. Logoterapijski je stav da čovjek vjeruje u smisao tako dugo dok diše, bez obzira da li to želi ili ne, da li je toga svjestan ili ne. Duhovno je jednostavno sinhronizirano na frekvenciju smisla (logosa). Svojim istraživanjima i otkrićima dr. Frankl je rehumanizirao medicinu i vratio joj davno izgubljen cjeloviti pristup čovjeku patniku kao biću duha (savjesti, smisla, slobode) duše i tijela.

Psihologinja Tanja Kuprešak, logoterapeutkinja iz BiOS-a u Zagrebu, govorila je o smislu braka. U prezentiranju teme osvrnula se na razliku krsćanskog braka i braka bez Boga sto je potkrijepila primjerima iz prakse. Dotaknula se razloga ulaska i brak, kao i motiva zbog kojih ljudi (ne) žele ostati u braku. Smisao braka objasnila je iz perspektive logoterapije, koja kroz ljubav prema jedinstvenoj duhovnoj osobi, ima preventivni učinak i u praksi. Na kraju je istaknula da je partnerska ljubav samo jedna od mogućih prilika da se život ispuni smislom.

Psihijatrica dr. Irena Primorac Bošnjak, voditeljica Odjela za mentalno zdravlje ZZJZ u Dubrovniku, supruga i majka troje djece govorila je o psihičkim preprekama u duhovnom sazrijevanju koje su vrlo česte, posebno kod vjernika, koje treba uklanjati sveobuhvatnim pristupom osobi – pomoću raznih psihoterapijskih, farmakoterapijskih i socioterapijskih tehnika. Takve psihološke barijere nerijetko potječu iz ranog obiteljskog okruženja u kojem stječemo bazično vjerovanje kako moramo biti savršeni da bismo bili voljeni, da ljubav treba zaslužiti, ili iz prezaštitničke ljubavi roditelja koji žele zaštititi djecu od patnje (hedonistički pristup). To može biti i život izvan sadašnjosti, usmjeren stalno brigom za budućnost što se očituje kao anksioznost, ili neprestano gledanje u prošlost što je zapravo depresivnost. Prepreka može biti i posesivna ljubav – roditeljska i partnerska, gušenje tuđe slobode kao važne odrednice istinske ljubavi, navezanost na osobu. Dr. Primorac je istaknula i pojavu površne provedbe Božjih zapovijedi bez ulaska u dubinu Božje poruke i odnosa s Bogom kao dobrim Ocem (primjerice po pitanju nerazrješivost braka), zatim transgeneracijske projekcije, narcisoidne obrane, želja da druge mijenjamo, idolopoklonstvo vlastitom „JA“.

Na kraju, preko video – linka, svoje predavanje i svjedočenje na temu Resetiranje optimizma održao je Krešimir Butković, poznati hrvatski književnik, novinar, pjesnik, logoterapeut. Bavi se i recenzijama knjiga, piše recenzije za likovne kataloge te je kolumnist na poznatom portalu Seebiz.eu i RabDanas. Godine 1990., nakon jednog skoka u more, ostao je oduzet od prsa s dijagnozom kvadriplegije. Ispričao je svoju potresnu priču o borbi s besmislom života i patnjom zbog teške bolesti, usponima i padovima u vjeri koji su ga konačno doveli do logoterapije i novog života ispunjenog kreativnošću i dubokim smislom.