Čovjek ovjenčan slavom i kušan napašću

Zbog lakše bolesti crijeva Papa, prema savjetu osobnog liječnika, nije bio nazočan na redovitoj općoj audijenciji. Državni tajnik Svete Stolice kardinal Angelo Sodano pročitao je tekstove Papine kateheze, sažetaka kateheze i pozdrava hodočasnicima na različitim jezicima te podijelio blagoslov vjernicima u ime Svetog Oca.

Kateheza br. 86 – Gospodinova veličina i čovjekovo dostojanstvo
Uvodno biblijsko čitanje – Ps 8
“Jahve, Gospode naš,
divno je ime tvoje po svoj zemlji,
veličanstvom nebo natkriljuješ!
U ustima djece i dojenčadi
hvalu si spremio protiv neprijatelja,
da postidiš mrzitelja, zlotvora.
Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih,
mjesec i zvijezde što ih učvrsti –
pa što je čovjek da ga se spominješ,
sin čovječji te ga pohodiš?

Ti ga učini malo manjim od Boga,
slavom i sjajem njega okruni.
Vlast mu dade nad djelima ruku svojih,
njemu pod noge sve podloži:
ovce i svakolika goveda,
i zvijeri poljske k tome,
ptice nebeske i ribe morske,
i što god prolazi stazama morskim.

Jahve, Gospode naš,
divno je ime tvoje po svoj zemlji!”.

1. Razmatrajući psalam 8, divni himan hvale, privodi se kraju naše dugo putovanje kroz psalme i himne koji tvore molitvenu srž časoslova. Tijekom tih kateheza u svojim smo se razmišljanjima zadržali na 84 biblijske molitve. Nastojali smo istaknuti njihovu duhovnu snagu, ne zanemarujući pritom njihovu pjesničku ljepotu.
Biblija nas, doista, poziva započeti dan pjesmom koja ne samo da obznanjuje čudesa koja je učinio Bog i naš odgovor vjere, već ih i veliča “vrsnim pjevom” (usp. Ps 46,8), to jest na lijep, jasan, dopadljiv i istodobno snažan način.
Zbog svoje veličanstvenosti među svima se ističe psalam 8., u kojem se čovjek, zadubljen u prizor noći kada na beskrajnom nebu zablistaju mjesec i zvijezde (usp. r. 4), osjeća neznatnim u beskonačnosti i u beskrajnim prostorima koji ga okružuju.

2. U središtu psalma 8., naime, izlazi na vidjelo dvojako iskustvo. S jedne strane, čovjek se osjeća gotovo pritisnutim veličanstvenošću stvorenog, “djelom prstiju” Božjih. Taj zanimljivi izraz zamjenjuje “djelo ruku” Božjih (usp. r. 7) i gotovo kao da ukazuje da je Stvoritelj izradio neki nacrt ili vez pomoću blistavih zvijezda, odaslanih u svemirski beskraj.
No, s druge strane, Bog se prigiba nad čovjeka i okrunjuje ga za svog potkralja: “slavom i sjajem njega okruni” (r. 6). Štoviše, tom tako krhkom stvorenju povjerava sav stvoreni svijet, da iz njega crpi znanje i hranu za uzdržavanje (r. 7-9).
Obzor čovjekove vlasti nad ostalim stvorenjima opisan je gotovo istovjetno kao na početnim stranicama Postanka: stada, krda, zvijeri poljske, ptice nebeske i ribe morske predani su čovjeku da, dajući im imena (usp. Post 2,19-20), otkrije njihovu duboku stvarnost, čuva ju i preobražava svojim radom te je najposlije pretvara u izvor ljepote i života. Psalam nam budi svijest o našoj veličini, ali također našoj odgovornosti prema stvorenom svijetu (usp. Ps 9,3).

3. Ponovno čitajući psalam 8, pisac poslanice Hebrejima razotkrio je dublje shvaćanje Božjeg nauma prema čovjeku. Čovjekov se poziv ne može ograničiti na sadašnji zemaljski svijet; kada psalmist kaže da je Bog sve podložio pod noge čovjeku, to znači da mu želi podvrći također “budući svijet” (Heb 2,5), “kraljevstvo neuzdrmljivo” (12,8). U konačnici, čovjekov je poziv “nebeski poziv” (3,1). Bog hoće “privesti slavi” nebeskoj “mnoge sinove” (2,10). Da bi se taj božanski naum i ostvario, bilo je nužno da kroz život prođe “početnik” (usp. isto), u kojem čovjekov poziv nalazi svoje prvo savršeno ispunjenje. Taj je početnik Krist.
Pisac poslanice Hebrejima opaža u tom pogledu da se izrazi tog psalma primjenjuju na Krista u povlaštenom smislu, to jest na točniji način nego na ostale ljude. Naime, psalmist koristi glagol “poniziti” kada govori Bogu: “ti ga učini malo manjim od anđela, slavom i sjajem njega okruni” (usp. Ps 8,6; Heb 2,6). Taj se glagol ne može primijeniti na obične ljude; oni nisu “učinjeni manjim” od anđela, budući da nikada nisu ni bili iznad njih. Međutim u odnosu na Krista taj je glagol ispravan, jer je on, kao Sin Božji, iznad anđela te je bio ponižen kada je postao čovjekom, a zatim okrunjen slavom u svom uskrsnuću. Tako je Krist ispunio u potpunosti čovjekov poziv i ispunio ga je, pojašnjava pisac, “svakomu na korist” (Heb 2,9).

4. U tome svjetlu sveti Ambrozije komentira psalam i primjenjuje ga na nas. On polazi od izraza u kojem se opisuje “okrunjenje” čovjeka: “slavom i sjajem njega okruni” (r. 6). U toj slavi on vidi, ipak, nagradu koju nam Gospodin namjenjuje kada svladamo kušnju napasti.
Evo riječi velikoga crkvenog oca iz njegova “Tumačenja evanđelja po Luki”: “Gospodin je ovjenčao svog izabranika također slavom i čašću. Onaj Bog koji želi dijeliti krune, dopušta napasti: stoga, kada si napastovan, znaj da ti pripravlja krunu. Oduzmi borbe mučenicima, oduzet ćeš također njihove krune; oduzmi njihove ponizne prošnje, oduzet ćeš njihovo blaženstvo” (IV, 41: SAEMO 12, str. 330-333).
Bog savija za nas onaj “vijenac pravednosti” kojim će biti nagrađena naša vjernost njemu, održana također u vremenu oluje koja potresa naše srce i naš um. Ali on je u svakom trenutku pažljiv prema svome ljubljenom stvorenju i htio bi da u njemu uvijek blista ona Božja “slika” (usp. Post 1,26), tako da zna biti u svijetu znak sklada, svjetla i mira.