Budi dio naše mreže
Izbornik

"Crkva ne može biti vezana niti kakvim ljudskim savezima"

(...) Često se puta čuje

Iz propovijedi kardinala Kuharića u Đakovu, 5. listopada na ređenju biskupa Đure Gašparovića

(…) Često se puta čuje, i mi biskupi dobivamo poruke s raznih strana, iz raznih krugova, iz raznih udruga, i od pojedinaca, što bi to biskupi trebali propovijedati. Svaki nam nudi da propovijedamo njegov program, da propovijedamo njegove misli. Biskupi moraju biti poslušni onom tko ih je izabrao i onom tko ih šalje, a to je Sin Božji, Isus Krist. To je Bog. I kad oni propovijedaju Evanđelje, to je dar istine. To je Riječ otkupljenja. To je Riječ Božja, onda on tu Riječ Božju upućuje svakom čovjeku, svakoj političkoj stranci, svakom parlamentu, svakom znanstveniku, novinaru, radniku, učitelju, svakome. Jer Isus Krist je Spasitelj svakog čovjeka. Zato on svoje apostole šalje svakom čovjeku, da mu poruče Riječ spasenja, Riječ života, Riječ istine, to je objava Božja. To je istina koju Bog otkriva o sebi i o čovjeku, o spasenju i propasti, o grijehu i milosti, o životu i smrti. Zato reče Isus apostolima: “Pođite po svem svijetu i propovijedajte Evanđelje svakom stvorenju. Tko vam bude vjerovao i pokrstio se, spasit će se, a tko ne bude vjerovao osudit će se” (Mk 16,15-16). Prema tome kome smo odgovorni kao biskupu? Odgovorni smo Bogu, u svojoj savjesti na daru koji smo primili, o poslanju koje nam je povjereno. Bogu smo odgovorni. Ne dobivamo poslanje od ljudi, nego od samoga Isusa Krista, koji reče: “Evo ja vas šaljem”. Jedan filozof kaže: “Čemu pjesnici u naše oskudno vrijeme?”. I odgovara: “Da zapaze preostatke svetoga i da to sveto spase; da spase najdublji temelj ovoga svijeta, koji se opasno naginje prema vlastitoj propasti”. Tako Heidegger misli o pjesnicima. Ali, čemu služi onda biskup u ovim zabludama i lutanjima u zamračenom svijetu? Da spasava dostojanstvo čovjeka, da objavi smisao života i da postavi temelje zajedništva među ljudima. U biskupima živi trajno kroz cijelu povijest i živjet će do konca svijeta ono isto poslanje zadaće i služba koje je Isus povjerio svojim apostolima. To je poslanje bitni elemenat otajstva Crkve. Kroz vidljivost apostolske službe, nevidljivi ali prisutni uskrsnuli Krist svoju Crkvu poučava, upravlja, sabire, u jedinstvo istine i ljubavi. Što je rečeno apostolima, rečeno je svim biskupima do svršetka svijeta: “Učite, učinite mojim učenicima sve narode, krsteći uime Oca, i Sina i Duha Svetoga” (Mt 28,19). “Tko vas prima, mene prima” (Mt 10,40). Tko vas sluša, mene sluša. Tko vas prezire, mene prezire” (Lk 10,16).
(…) Ako vjerujemo u Crkvu jednu svetu, katoličku i apostolsku kao obitelj Božjega naroda, onda moramo svaki nositi u sebi svijest cijele Crkve. Onda razmišljamo vjerom Crkve. Onda ljubimo srcem Crkve Boga i ljude. Onda nam je Bog utočište, izvor vjernosti i jakosti. Onda shvaćamo da Crkva samo u Bogu može živjeti svoju slobodu, svoju svetost i svoju nepobjedivost. Tada shvaćamo da Crkva ne može biti vezana nikakvim ljudskim savezima koji bi je podlagali interesima protivnim njezinom poslanju, onda shvaćamo da Crkva u svojoj cjelini, i u svojim članovima, ne može biti ničije privatno vlasništvo. Onda vjerujemo da je baš u toj slobodi Crkva sposobna da svjedoči ljubav prema Bogu i da se u toj ljubavi zauzima za neotuđiva prava svake ljudske osobe. (…)