Čuvajmo svoju baštinu

Draga braćo i sestre!
Živimo u nezavidnu vremenu i položaju koji nas sile tražiti što bolja rješenja za svoju budućnost nastojeći donositi moralno ispravne životne odluke. Jedna od temeljnih mogućnosti, pred kojom se nalazi značajan broj vas, jest i ova: ostati na svojim pradjedovskim ognjištima ili otići u drugu životnu sredinu? Mnogi od onih koji su ostali na svojoj rodnoj grudi, puni su neizvjesnosti, jer im se prognani i izbjegli rođaci i susjedi još nisu vratili. Zbog svoje malobrojnosti sve više osjećaju osamljenost i nesigurnost. A s druge strane i oni koji su protjerani ili izbjegli proživljavaju teške posljedice, jer prognanici najbolje znaju da prognanički kruh ima sedam kora. U posebnoj tjeskobi i nesigurnosti žive oni koji su smješteni u tuđim kućama, a ni jedna im vlast ne daje jamstvo da se sigurno vrate, dostojno žive na svome, zaposle se i školuju djecu u vlastitu identitetu. S jedne strane ih pritišće opravdan strah od povratka vlasnika kuća u kojima privremeno stanuju, a s druge strane ne nalaze dostatno snage za povratak na svoje zgarište i prihvate suživot s onima koji su ih prognali i povjeruju ljudima na vlasti, koja je povratnicima nesklona. Sve češće se čuje kako prognanici iz Bosne i Hercegovine, u slučaju bolesti, nailaze ponegdje na nerazumijevanje i samoga liječničkog osoblja, koje je spremno pomoći, ali poneki uz novac koji prognanici nisu kadri dati. U takvim uvjetima, sve češće su i prerane smrti naših prognanika, koji su razapeti između odluke o ostanku ili povratku. Te i druge nevolje nagone mnoge na to da u bescjenje prodaju svoja imanja i nepovratno odlaze u treće zemlje, a ponekad i u drugu vjeru.
Sve nas je to ponukalo, da još jednom uputimo riječi poticaja i vama koji ste ostali u svojim domovima, i vama koji donosite odluku o povratku, i vama koji živite izvan svoga zavičaja u Republici Hrvatskoj ili drugdje u svijetu. Iskreno poštujemo pravo na odluku svakog od vas. Međutim, želimo vam staviti na srce da tako bitne životne odluke ne donosite u trenucima nevolje i nemoći da neke probleme riješite kako biste željeli. Neka takva odluka bude donesena iz nutarnjeg uvjerenja da vrijede i za buduća pokoljenja. Mudrost je raditi nešto čemu se predviđa dobar svršetak. Blago onima koji danas tako rade da se na času smrti ne moraju kajati zbog životno krivih usmjerenja.
Želimo ohrabriti posebno vas koji ste ostali na svojoj rodnoj grudi i potaknuti vas na slogu i zajedništvo kako se ne biste obeshrabrili i kako biste iz ljubavi prema svome domu, prema svojim korijenima i zavjetima svojih predaka, nastojali zakonito boriti za svoja neotuđiva ljudska i građanska prava i slobode. Naši su stari nalazili utjehu u svetoj vjeri i zagovoru Marijinu te išli kroz životne nevolje uzdajući se u Kristovu snagu križa i uskrsnuća. U ovoj Jubilarnoj godini obnovimo pouzdanje i vjeru u Oca, Sina i Duha Svetoga da svima pokažemo ljubav prema svome domu, župi, biskupiji i domovini kao i otvorenost za druge i drugačije, koje nam je Božja providnost dala za susjede, gledajući sa s njima u miru živimo i u uzajamnom poštovanju društvo izgrađujemo.
Hrabrimo i sve vas koji ste otišli, bilo zato što su vas prognali iz vaših domova, bilo zato što nije bilo otpora zagovornicima “humana” preseljenja, za koje smatramo da u svojoj naravi nije po ljudskom ni božanskom zakonu. Zato katolik i pripadnik bilo koje vjere ne može trajno ostati u tuđemu, ako želi biti vjernik. Što više, pravda i ljudsko dostojanstvo traže od svakog prognanika i izbjeglice da se vrate na svoje, ako je to ikako moguće, ne osvrćući se odviše na teškoće povratka i življenja na svome i u svome. Nemojte zaboraviti da je ovo vaša zemlja i vaša baština, i da je svaki djelić i neke druge zemlje samo “suzna dolina” prognanih sinova Evinih. Politika se mijenja, a uvijek će ostati pravo na vašu grudu, na vaš kraj i zavičaj, dok god vi budete vlasnici. Nemojte zaboraviti svoju rodnu grudu i nemojte olako prodavati svoje baštine! Takvom se prodajom ide na ruku tvorcima nečovječnog plana o etnički čistoj zemlji, u kojoj su do jučer stoljećima živjeli ljudi različitih vjerskih uvjerenja i nacionalnih određenja. Upravo to je razlog što vas uporno zovemo da se vratite!
Pozivamo sve one koji se s bilo kojega naslova osjećaju predstavnicima prognanika, da porade na uvjetima za odgovoran povratak domaćih hrvatskih katolika u Bosnu i Hercegovinu, da promiču Božje i pozitivne ljudske zakone i stvaraju slogu među ljudima koji sa nalaze na raskrižju svoga životnog puta. Njihovo će djelovanje biti podvrgnuto ne samo Božjemu, nego i ljudskom sudu, gdje će moći pokazati koliko su poticali na opće dobro ili su, pak, zbunjivali ljude. Nemalen broj onih koji su izabrani kao predstavnici naroda kao da olako zaboravljaju svoja predizborna obećanja da će se zauzimati za ostvarenje prognaničkih prava. Ako oni to zaboravljaju ili se pokazuju nemoćnima, ne preostaje drugo nego da se sami prognanici udružuju i zakonito bore za svoj povratak. Boli nas i to što razni predstavnici međunarodnih ustanova ne daju ispravne podatke o broju samih povratnika i kao da im nije stalo da povratka prognanih Hrvata katolika. Time rade protiv ove zemlje i mira u njoj ali i protiv svoje misije u BiH.
Dragi Kristovi vjernici, unatoč svemu, nemojte klonuti duhom! Stoljećima se borimo za opstanak u ovoj zemlji koja je i naša obećana zemlja i za to što s drugima i drugačijima živimo u ovim zemljopisnim okvirima. Snagom vjere i kršćanske ljubavi uznastojmo svima dati do znanja da je nama naša baština sveta i da u ovoj zemlji vidimo svoju budućnost kao što su je vidjeli i naši očevi i naši pradjedovi. I zato baština naših otaca nema cijene da je se možemo odreći. Tu baštinu ćemo i ubuduće iskreno voljeti i na njoj i dalje hodočastiti prema sretnoj vječnosti u trajnoj nebeskoj domovini. Mi u to vjerujemo i zato sve što tražimo za vas, sinove i kćeri hrvatskog naroda i članove Katoličke crkve, tražimo da se omogući svim narodima i građanima ove zajedničke nam države.
Na tom putu je s nama naš Spasitelj Isus Krist, Njegova Presveta Majka Marija, Kraljica svijeta, kao i svi sveci i ugodnici Božji. Zazivamo na sve vas blagoslov Presvetoga Trojstva!

U Sarajevu, 6. veljače 2000.

Vinko kardinal Puljić, nadbiskup vrhbosanski

Mons. Franjo Komarica, biskup banjolučki

Mons. Ratko Perić, mostarsko-duvanjski i ap. administrator trebinjsko-mrkanski

Mons. Pero Sudar, pomoćni biskup