U homiliji je govorio o povezanosti poruke Lazareve subote, što se slavi dan ranije i današnje svetkovine. U svetim tekstovima vidljiva je povezanost Lazarova uskrišenja i Isusova ulaska u Jeruzalem, a time i u svoju muku, smrt i uskrsnuće.

”Krist je htio pokazati da je on uistinu mesija, Božji Sin, koji je došao na svijet okončati Adamovo prokletstvo i podariti čovjeku ponovno vječni život. I to je učinio vrlo zorno i realno kad je pred brojnim ljudima uskrisio Lazara iz mrtvih. Ali, vidimo da ni takav jedan dokaz nije mnogima bio dovoljan pa su kasnije istoga tjedna brojni sudjelovali u njegovoj osudi i smaknuću. Čovjek je uistinu ranjeno biće, pa i sama pala narav utječe na njegovo rasuđivanje i na njegovu sposobnost da se opredijeli za ono što je dobro, istinito i pravedno, i što je za njegovo vremenito i vječno dobro. Bog uvijek čeka čovjeka, da ga on sam slobodno bira, bez prisile i nametanja. I tu smo svi pozvani u svom srcu opredijeliti se za Krista, osobno i svjesno i slobodno. Zauzvrat, On nam daje vječni život preko uskrsnuća.

Klicati Kristu kao Bogu, kao što u učinili brojni stanovnici Jeruzalema, a onda ga razapinjati svojim djelima, kao što su ti isti ljudi učinili nekoliko dana kasnije, na Veliki petak, vrijeđa svetost i veličinu Božju, vrijeđa ljubav Božju i ponizuje samoga čovjeka kojemu je Bog pristupio s očinskom ljubavi. Zato budimo ljudi iskrene i autentične vjere i kad smo u crkvi na bogoslužju, i kad se vratimo u svoje obitelji, na svoja radna mjesta, u škole i gdje god dijelimo život sa svojim bližnjima”, poručio je vladika Stipić, koji je predvodio i obred blagoslova maslinovih grančica.

U liturgiji su suslužili o. Mihajlo Simunović, katedralni župnik, o. Mihajlo Simunović, eparhijski kancelar, o. Danijel Hranilović, eparhijski ekonom i jerđakon o. Antonije Pajić.