Čvrsta volja da se nastavi put prema punom zajedništvu u Kristu

“Bdijte postojani u vjeri, muževni budite, čvrsti. Sve vaše neka bude u ljubavi!” (1 Kor 16,13-14).

1. U duhu vjere u Krista i međusobne ljubavi koja nas sjedinjuje, zahvaljujemo Bogu na daru ovoga našeg ponovnog susreta, koji se događa o blagdanu svetih apostola Petra i Pavla, čime svjedočimo čvrstu volju da se nastavi put prema našem punom zajedništvu u Kristu.

2. Mnogi su pozitivni koraci koji su označili ovaj zajednički put, počevši ponajprije od povijesnoga događaja što ga se danas spominjemo: zagrljaja između pape Pavla VI. i patrijarha Atenagore I. u Jeruzalemu, na Maslinskoj gori, 5. i 6. siječnja 1964. Danas smo se, mi njihovi nasljednici, našli da se dostojno pred Bogom, u vjernosti toj uspomeni i izvornim nakanama, spomenemo toga blagoslovljenoga susreta, koji je već dijelom povijesti Crkve.

3. Zagrljaj naših prethodnika blage uspomene u Jeruzalemu vidljivo je izrazio nadu prisutnu u srcima svih, kako je to rečeno i u tadašnjoj izjavi: “Očiju upravljenih Kristu, koji je skupa s Ocem uzor i začetnik jedinstva i mira, oni mole Boga da ovaj susret bude znak i uvod u buduće stvari na radost Boga i prosvjetljenje njegova vjernoga naroda. Nakon tolikih stoljeća šutnje, sastali su se u želji da ostvare volju Gospodinovu, te da proglase staru istinu njegova Evanđelja povjerenoga Crkvi” (1).

4. Jedinstvo i mir! Nada zapaljena u tome povijesnom susretu osvijetlila je hod ovih zadnjih desetljeća. Svjesni da kršćanski svijet stoljećima trpi tragediju podjele, naši prethodnici i mi sami s ustrajnošću smo nastavili “dijalog ljubavi”, pogleda uprta u onaj svijetli i blagoslovljeni dan kada će biti moguće pričešćivati se iz istoga kaleža svetoga Tijela i dragocjene Krvi Gospodinove (2). Mnogi crkveni događaji, koji su obilježili ovih posljednjih četrdeset godina, postavili su temelj i dali čvrstoću naporima bratske ljubavi: ljubavi koja je, učeći iz povijesti, spremna na praštanje, sklonija vjerovati u dobro nego u zlo, usmjerena ponajprije na suobličenje božanskom Otkupitelju, dopuštajući Njemu da privlači i mijenja (3).

5. Zahvaljujemo Gospodinu na primjernim znakovima međusobne ljubavi, sudjelovanja i dijeljenja, koje nam je dopustio da izvršimo, a među kojima se mora spomenuti posjet pape ekumenskom patrijarhu Dimitru 1979., kada je u fanarskome sjedištu najavljeno ustanovljenje “Mješovitoga međunarodnog povjerenstva za teološki dijalog između Katoličke crkve i Pravoslavne crkve u cjelini”, koja je bila još jedan korak koji se “dijalogu ljubavi” približio i “dijalog istine”; zatim posjet patrijarha Dimitra Rimu 1987.; naš susret u Rimu o blagdanu svetih Petra i Pavla 1995. kada smo u Sv. Petru skupa molili, premda bolno razdijeljeni za vrijeme slavlja euharistijskoga bogoslužja, jer nam još nije moguće piti iz istoga Gospodinova kaleža. Tu je zatim i u bližoj prošlosti susret u Asizu na “Dan molitve za mir u svijetu” te Zajednička izjava o očuvanju stvorenoga, potpisana 2002.

6. Unatoč našoj čvrstoj volji da nastavimo putem prema punom zajedništvu, bilo bi nerealno ne uočiti zapreke različite prirode: ponajprije doktrinalne, ali i one proizašle iz uvjetovanosti teškom poviješću. Usto, novi problemi izrasli iz dubokih promjena koje su se dogodile na političkom i socijalnom polju u Europi, nisu ostali bez posljedica po odnose među kršćanskim Crkvama. Vraćanjem u slobodu kršćana središnje i istočne Europe, probudili su se i stari strahovi, koji otežavaju dijalog. Pouka sv. Pavla Korinćanima: sve vaše neka bude u ljubavi, mora međutim uvijek odzvanjati u nama i među nama.

7. “Mješovito međunarodno povjerenstvo za teološki dijalog između Katoličke crkve i Pravoslavne crkve u cjelini”, pokrenuto s tolikom nadom, posljednjih se godina ne pomiče s mjesta. Ipak, ono može ostati prikladno sredstvo u proučavanju eklezioloških i povijesnih problema, koji su u temeljima naših poteškoća, te iznaći moguća rješenja. Naša je obveza nastaviti s odlučnim djelovanjem na što skorijem oživljavanju njegovoga rada. Imajući u vidu inicijative u tom smislu u našim sjedištima u Rimu i Carigradu, obraćamo se Gospodinu kako bi podržao našu želju i uvjerio sve u neophodnost nastavka “dijaloga istine”.

8. Naš današnji susret u Rimu dopušta nam da se bratski osvrnemo i na neke probleme i nesporazume koji su se nedavno pojavili. Dugogodišnja navika “dijaloga ljubavi” pomaže nam upravo u tim okolnostima, kako bismo se ozbiljno suočili s poteškoćama, te one ne uspore ili potamne poduzeti hod prema punome zajedništvu u Kristu.

9. Pred svijetom koji trpi svaku vrstu podijeljenosti i neravnoteže, današnji susret želi konkretno i snažno podsjetiti na važnost potrebe da kršćani i Crkve žive među sobom u miru i slozi, te time jednoglasno vjerodostojnije i uvjerljivije posvjedoče poruku Evanđelja svijetu.

10. U osobitomu europskom kontekstu, na putu prema višim oblicima integracije i proširenja prema istoku kontinenta, zahvaljujemo Gospodinu za taj pozitivan razvoj i izričemo nadu da će u toj novoj situaciji rasti i suradnja između katolika i pravoslavnih. Toliki su izazovi s kojima se valja skupa suočiti da bi se doprinijelo društvenome dobru: s ljubavlju liječiti pošast terorizma, ulijevati nadu mira, doprinositi smirivanju tolikih bolnih sukoba; vratiti europskome kontinentu svijest o njegovim kršćanskim korijenima; izgraditi istinski dijalog s islamom, jer se iz nezainteresiranosti i međusobnoga nepoznavanja može roditi samo nepovjerenje, pa čak i mržnja; jačati svijest o svetosti ljudskoga života; djelovati kako znanost ne bi nijekala božansku iskru što je svaki čovjek prima s darom života; sudjelovati kako ova naša zemlja ne bi bila izobličena te stvorenje mogne očuvati ljepotu od Boga darovanu; no, ponajprije, s novim žarom naviještati evanđeosku poruku, pokazujući suvremenome čovjeku kako mu Evanđelje pomaže u ponovnom pronalaženju sebe samoga i izgrađivanju ljudskijeg svijeta.

11. Molimo Gospodina da On dade mir Crkvi i svijetu, te da mudrošću svoga Duha oživi naš put prema punome zajedništvu “ut unum in Cristo simus” – “da budemo jedno u Kristu”.

Bilješke:
1) Zajedničko izvješće pape Pavla VI. i patrijarha Atenagore I., Tomos Agapis Vatikan Fanar, 1971, br. 50, str. 120.
2) Usp. Govor patrijarha Atenagore papi Pavlu VI. (5. siječnja 1964.), ibid., br. 48, str. 109.
3) Usp. Govor pape Pavla VI. patrijarhu Atenagori (6. siječnja 1964.), ibid., br. 49, str. 117.