Na ređenju su uz biskupa bili župnik Nerezina Silvio Španjić, više svećenika i skupina bogoslova iz Bogoslovnog sjemeništa Ivan Pavao II. u Rijeci, predvođeni rektorom vlč. Marijom Gerićem. Uz ređenika bila je njegova obitelj.

Biskup Petanjak u homiliji je istaknuo: “Naša pozornost, koja je prošlih nedjelja bila usredotočena na kraj svijeta i na sud Božji, sad se premješta na način kako dočekati Isusa Krista. Ne sa strahom i bijegom od njega, nego nestrpljivo, željno ga očekujući, bdijući u nadi, radosno. Zato danas u ovom kratkom evanđeoskom ulomku poziv: ‘Bdijte!’ dolazi čak tri puta.”

Pojasnio je kako je  bdjenje povezano s iščekivanjem da bi se radosno moglo dočekati i primiti osobu koja nam dolazi ususret. Naveo je primjer iz života o različitom načinu primanja gostiju – kako je jedno raspoloženje kada sve prije uredimo i pripremimo te očekujemo goste, a s druge strane kako je drukčije raspoloženje kada nam netko iznenada dođe dok smo nespremni za primitak.

Govoreći zatim o Kristovu dolasku, biskup je kazao: “Nismo mi ničim zaslužili njegov dolazak, niti smo Boga bilo čime zadužili da bi on morao doći, niti ga možemo na bilo koji način uvjetovati, osim da ga željno iščekujemo i kad se pojavi da mu otvorimo vrata svoga srca i svoga života. Zato se danas u evanđelju ponavljaju pozivi samog Isusa: bdijte i budite spremni.”

Osvrnuvši se na prvo misno čitanje, biskup je dodao: »Čuli smo u prvom čitanju kako je već davno prije njega prorok Izaija uzdigao svoj pogled i svoj glas prema nebu i ispovijedio svoju vjeru u Boga: ‘Ti si, Gospodine, otac naš, Otkupitelj naš… Zašto nas puštaš da s tvojih putova lutamo, da nam srce otvrdnu pa da te se više ne bojimo’. Bog je Otac, Otkupitelj, Spasitelj, ali dopušta da mi odlutamo od njega, da tražimo neke druge očeve, bogove, spasitelje, sve dok ne lupnemo glavom, a tada za mnoge bude prekasno. Ne želi nas Bog imati za sebe na silu. Ne može se ljubiti oca ako ga se ne voli.”

“I onda dolazi taj vapaj očajnika: ‘O da razdreš nebesa i siđeš, pred tobom brda bi se potresla!’ Prorok je svjestan da narod ima neke svoje bogove i svoje putove, ali on u svoje ime i poradi njih vapi da Bog otvori nebo i siđe, da se pokaže, da se svijet potrese.”

Pri kraju homilije biskup je s osvrtom na trenutačno stanje pandemije zaključio: “Cijeli svijet ovu godinu živi u nekom grču i strahu, neizvjesnost na svakom koraku, milijuni radnih mjesta u pitanju… Jesmo li sklopili ruke, jesmo li kao pojedinci, obitelji, župa zavapili prema Gospodinu da otvori nebo i da siđe. Jesmo li napustili svoje putove i svoje bogove koji nas vode u propast? A sam Isus Krist nas preklinje: ‘Bdijte, bdijte, bdijte!’, da ne bude prekasno.”

Ređenika je biskup ohrabrio i potaknuo na vjerno služenje Isusu Kristu. “Vjerujem da si se odlučio na duhovni poziv jer si u Bogu spoznao svoga Oca od kojeg dolazi svako očinstvo i majčinstvo na nebu i na zemlji. Da si se odlučio za Isusa Krista kako bi mogao njegovu Radosnu vijest živjeti i donositi svijetu. Kao đakon u tvojim propovijedima zrcalit će se tvoja vjera, tvoje uvjerenje, tvoje oduševljenje. Rediš se na početku došašća, najradosnijeg vremena u crkvenoj godini, ali u svijetu koji je toliko pritisnut neizvjesnošću, nesigurnošću, razočaranjima. Ovom i ovakvom svijetu treba donijeti nadu, treba mu povratiti radost, ali mu treba u lice reći da svega toga neće biti ako se ne obratimo, ako se ne vratimo na Božji put, ako ne budemo vapili Gospodinu da otvori nebesa i da siđe među nas. On je već ovdje, sišao je k nama po svome Sinu, po svojoj Riječi, po svetim sakramentima, a ti se danas stavljaš u potpunosti u službu njegovu i zato prije nego iziđeš pred narod i staneš pred njega i otvoriš svoja usta, dođi pred Gospodina i uči od njega da budeš đakon i poslužitelj njegove riječi po njegovu srcu.«

Vlč. Andrija Živković rođen je 20. veljače 1996. godine u Rijeci od oca Elvisa i majke Lorne r. Zorović. Sakramente krštenja, pričesti i krizme primio je u župi Prikazanja Blažene Djevice Marije u Nerezinama na otoku Lošinju. Osnovnu školu pohađao je od 1. do 4. razreda u područnoj školi u Nerezinama, a od 5. do 8. razreda u matičnoj školi u Malom Lošinju. Srednjoškolsko obrazovanje završio je također u Malom Lošinju, smjer hotelijersko-turistički tehničar. Godine 2015. postao je bogoslov Krčke biskupije i započeo filozofsko-teološki studij na Teologiji u Rijeci.