„Okupljeni smo na euharistijskom slavlju, na Misijsku nedjelju, u Izvanrednom misijskom mjesecu, što ga kao takvog – na poziv pape Franje – obilježavamo zajedno s čitavom Crkvom, pod geslom „Kršteni i poslani“. Mi u Đakovu, ovogodišnju misijsku nedjelju i misijsko poslanje Crkve proživljavamo osobito snažno i radosno jer ćemo pod ovom misom zarediti za đakone trojicu bogoslova i poslati ih u svijet: dvojica će biti inkardinirani i poslani na područje naše Đakovačko-osječke nadbiskupije, a jedan inkardiniran te poslan u susjednu i dragu nam Subotičku biskupiju“, rekao je nadbiskup, uvodeći u misno slavlje, te potom pozdravljajući sve okupljene, među kojima na poseban način trojicu ređenika.

Naviješten evanđeoski odlomak, u kojemu Isus svojim učenicima kazuje prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati, nadbiskup je povezao sa situacijom vjernika koji su se umorili od molitve, posumnjali u nju, postali nesigurni u smisao molitve. „Ljudi prestaju vjerovati u Boga kad više ništa od njega ne očekuju. Upravo se to događa u životu mnogih oko nas. Prestali su kucati na Božja vrata. Logično je prestati moliti ako se ne vjeruje da nas Bog čuje i vidi. Mi se drugima otvaramo i s njima dijelimo naše najintimnije osjećaje, probleme i nevolje samo ako osjećamo da je ta druga osoba spremna slušati nas i čuti, da nas želi i može razumjeti. Današnja prispodoba nas, stoga, ne želi samo opomenuti i potaknuti na ustrajnu molitvu, nego ona ojačava temelj naše molitve, to jest unutarnju sigurnost vjere da nas Bog sluša i da čuje svaku molitvu“, rekao je nadbiskup Hranić.

Uputio je kako u molitvi „nije riječ samo o našim osobnim interesima i željama: Isus nas je u molitvi Očenaša učio moliti stavljajući nam pred oči uzvišene ciljeve: dolazak kraljevstva Božjega, ostvarenje volje Božje na zemlji, skrb za kruh svagdanji, poziv na praštanje te oslobođenje od zla i napasti Zloga“. „I dok molimo, trebamo biti svjesni ne samo da smo mi ovisni o Bogu, nego i tajne Božje ovisnosti o nama ljudima. Navještaj i rast kraljevstva Božjega, Božje djelovanje u svijetu u korist pravednosti i pomirenja ovisno je o našoj ljudskoj suradnji s Bogom“, rekao je nadbiskup, dodajući kako „Bog ne oklijeva dati nam dar svoga Duha, ali ga on može dati samo ondje gdje mi taj dar želimo primiti otvorena i iskrena srca“.

Nadbiskup je podsjetio na poruku pape Franje za ovogodišnji Svjetski dan misija, u kojoj Papa među ostalim ističe da je svaki krštenik misija – Bog nam svima daje sasvim konkretne službe unutar toga njegova poslanja i nemoćan je bez naše ljudske suradnje te bez našeg prihvaćanja suradnje i konkretne službe unutar njegova poslanja. Podsjetio je i na svetog Ivana Pavla II. koji je 7. lipnja 2003., u svojoj homiliji u Osijeku govorio o potrebi obnovljenoga misijskoga poleta.

Obraćajući se trojici ređenika, nadbiskup je istaknuo kako im Crkva danas iskazuje svoje povjerenje te im među ostalim naglasio: „Kao Crkva prepoznatljivi smo u očima ovoga svijeta upravo po svojoj osjetljivosti za siromašne, rubne i bolesne. Neka vas rese empatija i solidarnost s njima; socijalno zagovaranje; velikodušno darivanje svoga vremena i snage u karitativno pomaganje i služenje; ponizno okupljanje suradnika i volontera te njihova formacija; skrb za razvoj struktura Caritasa i za različite veće i manje karitativne projekte; velikodušno posezanje i u vlastiti džep kako bi se ublažilo siromaštvo i bijeda pojedinih osoba, obitelji i skupina ljudi; i neka u vama trajno obiluje svaka vrsta evanđeoske kreposti. Ne budite poput suca iz današnje evanđeoske prispodobe, nego poput dobroga nebeskoga Oca; budite kao Mojsije ruku vazda uzdignutih prema nebu – ljudi molitve. Ostanite đakoni, puni duha služenja i ljubavi, i onda kad budete zaređeni za svećenike“.

Na kraju homilije nadbiskup je ređenike podsjetio da će svoju službu doživotno obnašati u beženstvu, „koje je znak velikodušne pastoralne ljubavi za sve one koji će vam kucati na vrata i na koje ćete nailaziti na svom životnom putu“. Istaknuo je kako je beženstvo istodobno i oslobođenje od brige za vlastitu obitelj te poticaj na potpunu darovanost i služenje te ih pozvao: „Budite, dragi ređenici, molitelji; neporočni i besprijekorni i pred Bogom i pred ljudima. To ćete uskoro obećati. Znajte da je vaša molitva ključ vaše ustrajnosti u službi i poslanju kojega danas primate. Neka vaš život uvijek bude Bogu ugodan prinos“.

Nakon homilije uslijedio je obred ređenja tijekom kojega je nadbiskup među ostalim molio da u novim đakonima obiluje svaka vrst evanđeoske kreposti, iskrena ljubav, zauzimanje za siromašne i bolesne, skromnost u upravljanju i potpuna neporočnosti i uzdržavanje duhovne stege, kako bi ostali jaki i nepokolebljivi u Kristu i nasljedujući Krista, koji je na zemlju došao da služi. Nakon obreda ređenja đakoni su primili i odjenuli štolu, znak đakonskog služenja i dostojanstva i zaogrnuli se dalmatikom.

Uz nadbiskupa Hranića, oko oltara su bili brojni svećenici: pomoćni biskup Ivan Ćurić, iz Subotičke biskupije preč. Mirko Štefković, izaslanik subotičkog biskupa i tajnik Biskupskog ordinarijata, dr. Ivica Ivanković Radak, sudski vikar te još nekoliko svećenika, prijatelja ređenika Tomislava Vojnića Mijatova; potom isusovci iz Zagreba, kod kojih je, u Kolegiju sv. Josipa na Jordanovcu i na Filozofsko-teološkom Institutu Družbe Isusove ređenik Matija Aušić primio formaciju te završio teološki studij: doc. dr. Ante Pavlović, prefekt, prof. dr. Marijan Steiner, duhovnik Kolegija te drugi isusovci; poglavari Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, na čelu s rektorom prof. dr. Stjepanom Radićem, te profesori KBF-a u Đakovu, na čelu s dekanom prof. dr. Vladimirom Dugalićem, članovi Prvostolnog kaptola te umirovljeni svećenici.

Svečanosti su nazočili rodbina, prijatelji i župljani ređenika, koji su na kraju misnog slavlja srdačnim pljeskom izrazili radost. Ljepoti svečanosti pridonio je Mješoviti katedralni zbor, pod vodstvom maestra Ivana Andrića i uz orguljašku pratnju Darija Kusture.

Uoči đakonskog ređenja, u subotu 19. listopada u sjemenišnoj kapeli Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije priređeno je molitveno bdjenje (»Vigilia«) i euharistijsko klanjanje, koje su animirali bogoslovi pete godine. Sudjelovali su bogoslovi, poglavari, redovnice koje djeluju i Sjemeništu te nekolicina svećenika iz središnjih nadbiskupijskih ustanova i Svećeničkog doma u Đakovu, na čelu s biskupom Ćurićem.

Prigodni nagovor održao je vicerektor vlč. Krešimir Čutura koji je naglasio: “Dragi ređenici, vi ćete sutra u vidljivom obredu ređenja primiti nevidljivu Božju milost. Vi nećete postati ‘supermeni’ niti ljudi lišeni slabosti i nesavršenosti, grijeha, ostat ćete ‘samo ljudi’, ali gle čuda, baš po ‘samo ljudima’ Bog čini najveću pobjedu. I skoro da ću si sam odmah sad proturječiti: ne, vi nećete ostati samo ljudi, vi ćete imati čast biti Božji službenici!” Pritom ih je pozvao da ne gube vjeru ako se razočaraju u druge nego da nadilaze sva razočarenja i da upravo oni hrane vjeru kod onih drugih koji ju gube, kod slabih i krhkih“.