Nadbiskup Hranić predvodio misu u osječkoj konkatedrali na svetkovinu Rođenja Gospodinova

„U Betlehemu nam se Dijete rodilo. Sin nam je darovan! Utjelovljeni Sin Božji najsnažnija je i najmoćnija Božja riječ o tome što Bog misli o nama ljudima i koliko mu je stalo do čovjeka. Isusovo utjelovljenje i rođenje od Djevice Marije potvrdilo je dostojanstvo i svetost svake ljudske osobe. Lijepo je, zato, biti čovjek…“, rekao je nadbiskup metropolit đakovačko-osječki Đuro Hranić započinjući svečano misno slavlje.

U koncelebraciji je bio mons. Većeslav Tumir, savjetni apostolske nuncijature u Bernu, umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, domaći župnik Matej Glavica, župni vikar Marko Obradović, a posluživao je đakon Josip Vuksanović. Liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom i uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića.

„Bog je postao ljudsko dijete. Postao je ljudsko tijelo – tj. čovjek krhak, slab, potreban i malen, kao jedan od nas. Kao takav, on šuti, ali nam upravo na taj način snažno govori“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup započinjući svoju homiliju u kojoj je istaknuo kako božićno dijete Isus poručuje da je zemaljski život jedno od najuzvišenijih dobara, da je on jedinstven i neponovljiv – gotovo neograničene vrijednosti te da je nepovrediv. „Za nas kršćane ne postoji ništa što bi moglo suziti granice svetosti i nepovredivosti nevinog ljudskog života: ni stupanj početnog razvoja, niti kakva deformacija, a ni neizlječiva i teška bolest. Ne postoji nikakva korist ili cilj koji bi opravdali ubojstvo ma i jedne nevine osobe: ni napredak medicine, ni dobrobit obitelji, ni zdravlje, ni život druge osobe. A još manje ljudsko stradavanje i smrt mogu opravdati sebični prizemni interesi kao što su rat radi proširenja granica svoje zemlje, radi otimanja tuđih prirodnih bogatstava, radi osvete i sličnih stvari, kojima smo nažalost ponovno svjedoci“, uputio je mons. Hranić.

Zatim je naglasio: „Božićno dijete Isus nam želi istodobno reći što zapravo čovjek jest: on je ograničeno, često i nemoćno biće, pod­ložno slabostima, upućeno na pomoć, brigu i podršku drugih ljudi. Govori nam da vrijednost jednoga čovjeka nije u nadmetanju, u bogatstvu, u njegovoj vlasti i moći, nego ponajprije u njegovoj skromnosti, dobroti, otvorenosti drugima, u služenju potre­bnima. Bogu nije bilo potrebno da postane čovjekom radi njega, nego je po­stao čovjekom radi nas. Izabrao je roditi se i doći na svijet kao malo nezaštićeno ljudsko dijete. Time nam je snažno progovorio o vrijednosti i uzvišenosti roditeljske ljubavi oca i majke, o dostojanstvu majčinstva i očinstva te o nezamjenjivosti obitelji kao najprirodnijega mjesta za rađanje, razvoj i rast svakoga čovjeka“.

Pojašnjavajući da u svjetlu utjelovljenja i Božićnog djeteta Isusa shvaćamo da različite stvarnosti za kojima žudimo i ostvarenje naših interesa mogu barem prividno zadovoljiti naša ljudska očekivanja i izazvati u nama osjećaj sreće, „no, istodobno nam svjedoče da stvarnosti koje nas čine sretnima, moraju uvijek u sebi nositi dimenziju dobrote i ljubavi, iskrene solidarnosti, milosrđa i nesebičnog darivanja drugima, te zauzetosti za opće dobro, za pravičnost i pravdu – jer u suprotnom «kruh bez motike»; život bez odgovornosti; uspjeh bez rada i žrtve te slava bez truda prije ili kasnije postaju lažan privid, izvor praznine u nama te početak dubokog razočaranja, nepravde u društvu i poigravanja s dostojanstvom i svetošću ljudske osobe“, nadbiskup je poručio: „I tako je božićno dijete Isus jasna i snažna Božja riječ po kojoj i svetkovina Božića postaje „ljudski“ blagdan; dan ljudske soli­darnosti i prihvaćanja, dan ljudskih osjećaja i doživljavanja, dan i svetkovina čovjeka, nepovredivosti ljudskog života i neotuđivih ljudskih prava“.

Naglašavajući da nas božićno dijete Isus poziva da bježimo od svake tmine grijeha i samodostatnosti, od odbacivanja i zanemarivanja Boga, jer će nas to odvesti u tragično ropstvo i strovaliti u ponor propasti, đakovačko-osječki nadbiskup uputio je svoju čestitku: „Neka nam utjelovljeni Sin Božji, povijeno novorođenče, koje leži u jaslama, koji je Božja riječ upućena svima nama, obasja putove našega življenja i neka se pokaže kao naše istinsko svjetlo. Neka bude izvor naše trajne životne istine i mudrosti, naš put, naše nadahnuće te temelj našega zemaljskoga i vječnoga života. Na dobro nam svima došlo porođenje Isusovo! S tim mislima i željama, svima Vam želim sretan i blagoslovljen Božić!“

Na kraju misnoga slavlja čestitku nadbiskupima i prisutnim vjernicima uputio je konkatedralni župnik Glavica te je naglasio: „Od svih nas koji smo si danas dozvolili da nas ozari lice betlehemskog djeteta, koji smo osluhnuli Riječ koja je tijelom postala, očekuje se konkretno i jasno svjedočanstvo Božje vidljivosti u ambijentu u kojem živimo svoje kršćansko poslanje. Želim svakome od nas da postanemo i ostanemo ljudi u kojima se Božja riječ nastanila i odlučila prebivati… Novorođeni Isus, utjelovljenja Riječ s povjerenjem gleda u svakoga od nas i očekuje prijemljivo srce – spremno postati odjekom utjelovljene Riječi“.