Na susretu koji je započeo misnim slavljem u đakovačkoj prvostolnici sudjelovalo je oko 80 sudionika. Bili su to članovi udruga slijepih i slabovidnih osoba iz Vukovarsko-srijemske županije, Brodsko-posavske i Požeško-slavonske županije. Došli su i Osječani, Đakovčani, Valpovčani, Belišćani, a nazočni su bili i članovi Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom, volonteri Crkvenog križa Đakovo i redovnice i novakinje Milosrdnih sestara sv. Križa. Susret je koordinirao vlč. Alojz Kovaček, povjerenik ovoga Povjerenstva. Pozdravljajući okupljene naglasio je da se susret odvija nakon dvogodišnje stanke, a inače susreti slijepih i slabovidnih osoba Đakovačko-osječke nadbiskupije kontinuirano su se odvijali od 1972. godine. Zahvalio je svima koji su pridonijeli organizaciji susreta.

Uslijedila je misa koju je slavio vlč. Kovaček u koncelebraciji s vlč. Matejom Perićem, novim članom Povjerenstva. Pjesmom i sviranjem animirale su ga novakinje na čelu sa s. Svjetlanom Paljušević. U homiliji vlč. Kovaček naglasio je zabrinutost za aktualne događaje vezane za pandemiju i rat u Ukrajini koji za posljedicu imaju lišavanje života velikoga broja ljudi, no, naglasio je – „uvijek po vjeri u Uskrsloga i nadom u Život – pobjeđujemo smrt“.

Nakon euharistijskog slavlja sudionici su se zaputili u Sinodsku dvoranu Središnje nadbiskupije i fakultetske knjižnice u Đakovu, gdje je vlč. Perić održao predavanje na temu „Kada vina ponestane“ na temelju evanđeoskog ulomka o Isusovu prvom čudu u Kani Galilejskoj. „Svatovi u Isusovo vrijeme dugo su trajali. Čak sedam dana. U takvim slučajevima može doći do krize kao i u svačijem životu. Zato je pitanje što s krizom činiti i što od nje dobiti. Kriza je šansa, mogućnost da se popravimo. O nama ovisi što će se iz krize izroditi“, rekao je vlč. Perić i ispričao priču o baki i unuci koja upada u krize te je povukao paralelu s izabranim Evanđeljem koje govori o krizi koja je zadesila mladence. Treći dan je ponestalo vina. Za ne vjerovati, ali to je kriza na socijalnom, emocionalnom, ekonomskom, obiteljskom, relacijskom planu. Treba zapamtiti, rekao je vlč. Perić, da sa živim Bogom, Isusom Kristom, može se krizu preokrenuti u transformirajući, preobražavajući događaj.

„Na svadbi u Isusovo vrijeme, sve dobro isplanirati i provesti bilo je pitanje ponosa i časti. Vina je nestalo treći dan, a trebalo je dočekati sedmi. Bila je to sramotna situacija za mladoženju. Vino je simbol veselja i slavlja i radosti, ali s vremena na vrijeme u životu vina ponestane. Ponestane vino zdravlja, vino sreće, vino kontrole nad životom, vino uspjeha,… Gdje u našim životima ponestaje vina?“, pitao se vlč. Perić.

Marija moli, a Isus pretvara vodu u vino i to ne bilo kakvo, nego izvrsno. To je slika Božje dobrote. Njegova milost i dobrota je obilna. Ovo je slika koja nam pokazuje kojom milošću nas Bog obasipa, pojasnio je vlč. Perić i nastavio: „Iz ovoga evanđelja može se iščitati da ne postoji tako veliki ili mali problem u kojemu nam Bog ne bi htio pomoći. Prvo čudo nije ozdravljenje, ili uskrišenje, nego situacija koja nimalo nije spektakularna. Ne postoji situacija u kojoj Boga ne bi bilo briga za nas. Uvijek nam želi pomoći. Stoga možemo moliti za bilo što što nas tišti. Bog može i najgoru i najsramotniju situaciju transformirati u nešto dobro, najbolje. Ali njegova pomoć ovisi o našoj suradnji… Svaki put kada se pomolimo, dođemo na misu, kada se pričestimo, ispovjedimo, kada učinimo dobro djelo, radimo na sebi… Svaki put dodajemo u prazne posude malo vode koja će se na kraju pretvoriti u vino. Evanđelist Ivan kaže da je ovo znak. Treći dan svadbe je kao treći dan kad je Isus pobijedio smrt. Tog Isusova vina dovoljan je gutljaj da nam promijeni život, da ugasi žeđ naše duše“.

Na kraju ovoga dijela predstavili su se voditelji udruga, a vlč. Kovaček svima je zahvalio na dolasku i radosnom susretu. U predvorju je uslijedio domjenak uz Tamburaški sastav „Anđeli“ iz Strizivojne. Svi sudionici susret su opisali kao radosno uskrsno druženje te su izrazili zahvalnost što ove godine ponovno imali mogućnost okupiti se u Đakovu.