Susret je počeo okupljanjem u đakovačkoj katedrali te su sudionici imali priliku za sakrament pomirenja. misno slavlje predvodio je o. Boris Jozić, DI iz Osijeka. Na početku je povjerenik Kovaček pozdravio sudionike koji su organizirano pristigli iz županijskih udruga slijepih i slabovidnih iz Osijeka, Slavonskog Broda, Požege i Đakova. Zahvalio je mladim volonterima Crvenoga križa koji su bili na usluzi i pomoći sudionicima susreta. Zahvalu je uputio i mješovitom zboru Župe Dobroga Pastira iz Đakova i zborovođi Ivanu Rakonci koji su pratili misno slavlje.

O. Jozić je sudionicima susreta u homiliji tumačio liturgijska čitanja rekavši: „Evanđelist Marko sažeo je ovo vrijeme koje sad živimo, od Uskrsa do danas, u nekoliko rečenica: Isus je uskrsnuo, učenici mu nisu vjerovali i onda ih je on ukorio i rekao im idite po svem svijetu i naviještajte tu radosnu vijest. Gdje smo mi u svemu tome? Tko je tebi prvi donio tu vijest da je Isus uskrsnuo?“.

Okupljene je potaknuo na promišljanje jesu li oni povjerovali da je Isus uskrsnuo? „Učenicima je trebalo vremena da povjeruju da je Isus uskrsnuo. Ali Isusov poziv učenicima da idu po svem svijetu da propovijedaju evanđelje vrijedi danas i za tebe i za mene. Ne samo kao lijepa rečenica, vrijedi puno više. Zamolimo Gospodina da otopi naša okorjela srca jer zbog tih srca mi nismo jedni drugima oni koji naviještaju uskrsloga Krista. Dopustimo Isusu da primi to srce u svoje probodene ruke i da ga omekša te se nastani u tom srcu. Mi budimo jedni drugima oni koji će navijestiti uskrsloga Krista“, zaključio je o. Jozić.

Drugi dio susreta nastavljen je u Sinodskoj dvorani Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice duhovnim razmatranjem o temi „Ako ne budete kao djeca… „ kojega je također vodio o. Boris Jozić. Pozvao je sudionike da se pomole Duhu Svetome kako bi im svima otvorio srca. Pitanjima je provocirao interakciju sudionika kako bi zajedno došli do cilja i spoznaje onoga što je bitno u ovozemaljskom životu. Pitao je nazočne kako bi oni završili rečenicu „Ako ne budete kao dijete….“ iz Matejeve evanđelja u kojem je sadržana kršćanska etika.

„Najvažnija stvar našega života na zemlji je da mi putujemo prema Kraljevstvu nebeskom i na tom putu nas Isus poziva da budemo kao djeca. Kako bismo to postigli potrebne su nam kvalitete koje donosi 18. poglavlje Matejeva evanđelja. Jedna od tih kvaliteta je poniznost. Ponizna osoba nije ona koja misli loše o sebi nego ona koja što manje misli o sebi ili poniznost je reći istinu o Bogu i o sebi“, protumačio je.

U tom smislu o. Jozić je vratio sudionike u djetinjstvo i pozvao ih da s sjete kako su se tada osjećali i što im je bilo najvažnije. Rekao je da biti kao dijete znači biti slobodan od sebe i biti slobodan za druge.

„Isus ostavlja 99 ovaca i ide tražiti jednu izgubljenu. Zato jer je to naučio od svoga oca. Otac nas nikada nije izgubio iz vida. Ja ne mogu zamisliti kako je to izgubiti vid, ali on mene nikada ne gubi iz vida, moj Otac nebeski ne zatvara oči preda mnom. Bog govori: ‘Ako si ti izgubio vid ja te nisam nikad izgubio iz vida.’ Isus ti kaže Boga zovi Abba, to je tvoj Bog, tatica. On neće dopustit da te išta od njega odvoji“, ohrabrio je okupljene je o. Jozić.

Potom je voditelj pozvao sudionike da učine malu duhovnu vježbu i postanu svjesni Božje prisutnosti u srcu te je rekao: „Pitanje zašto sam slijep ili slabovidan i zašto je moralo biti baš tako? To nije toliko bitno nego je bitnije spoznati da si Božji i da te Bog nikada nije napustio i nikada neće.“ Razmatranje je zaključio ili ilustrirao pjesmom koja govori da je sretan onaj tko malo treba i da se sreća ne može zlatom kupiti, a koju su izveli dečki iz Tamburaškog sastava „Anđeli“. Susret je završio domjenkom uz druženje, pjesmu i svirku „Anđela“.