Radionicu su vodile predstavnice Hrvatskog restauratorskog zavoda RO Ludbreg, Venija Bobnjarić-Vučković, konzervator savjetnik i Vesnica Abramović, viši restaurator tehničar specijalist. Program je moderirala Irena Ivkić, kustosica Spomen-muzeja biskupa J. J. Strossmayera.

U svome uvodnom govoru kustosica Ivkić istaknula je da je kulturna baština zajedničko bogatstvo čovječanstva, a njena zaštita važan čimbenik za afirmaciju kulturnog identiteta. Đakovačko-osječka nadbiskupija i Hrvatski restauratorski zavod uspješno surađuju već dugi niz godina, a ideja za radionicom nastala je na osnovu pokrenutih projekata – programa. Tako je 2022. započet program Đakovačko-osječka nadbiskupija, po dekanatima  – pokretna kulturna dobra/pregled, evidencija stanja i izrada prijedloga konzervatorsko-restauratorskih radova. U 2022. godini, predstavnici HRZ-a su obišli Garčinski i Slavonsko-brodski dekanat, u 2023. Sibinjski i Velikokopanički dekanat, dok je za 2024. planiran Donjomiholjački dekanat.

Sudionicima radionice pozdravnim govorom obratio se đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić naglasivši važnost baštine župa dekanata i zahvalivši župnicima i djelatnicima Hrvatskog restauratorskog zavoda, kao i djelatnicima Konzervatorskih odjela  na lijepoj suradnji i zajedničkoj brizi čuvanja predmeta od opasnosti od propadanja.

Nakon uvodnog dijela uslijedilo je izlaganje konzervatorice savjetnice Bobnjarić-Vučković. Ona je istaknula kako je povijesni tekstil najosjetljiviji segment pokretne kulturne baštine te se njime treba rukovati s posebnom pažnjom i čuvati na što primjereniji način u preporučenim uvjetima. U prvom poglavlju polaznici radionice bili su upoznati s mogućim faktorima koji mogu uzrokovati oštećenja tekstilnih predmeta: od lošeg okoliša na koji utječe sunčeva svjetlost i umjetna rasvjeta, temperatura i relativna vlažnost u zraku kao i zagađeni zrak te razni insekti i štetnici. O svakom od tih faktora izneseni su mogući ugrozi tj. koja oštećenja ti faktori mogu uzrokovati na tekstilnim predmetima, ali su dane i mjere zaštite kako bi se njihov loš utjecaj umanjio i/ili neutralizirao te spriječila veća i jača oštećenja predmeta.

U drugom poglavlju govorilo se o potrebi pažljivog rukovanja povijesnim tekstilnim predmetima prilikom suhog čišćenja i pohrane, kako se zaštititi prilikom izvođenja tih radnji, koji postupci su ispravni, a koje štete mogu nastati ako se postupci izvode na krivi i za tekstil neprimjeren način te koji postupci se uopće ne preporučuju da ih izvode nestručne osobe. U dijelu predavanja o pohrani i izlaganju spomenute su primjerene vrste spremnika, poput metalnih ladičara i kutija od beskiselinske ljepenke, zatim na koji način se predmeti u njih pohranjuju te koji se materijali kod pohrane mogu koristiti za dodatnu zaštitu. Završno izlagajnje odnosilo se na prirodne katastrofe, koje su u posljednje vrijeme sve češći ugrozi te u kojima stradava i materijalna kulturna baština pa tako i tekstilni predmeti.

Nakon izlaganja uslijedila je praktična radionica na kojoj su prisutni župnici i njihovi suradnici zajedno s voditeljicama radionica rukovali liturgijskim ruhom, čistili, usisavali, slagali, adekvatno pohranjivali, a sve u svrhu poboljšanja uvjeta njegova čuvanja. Prisutnima na radionici podijeljene su pisane Upute za rukovanje, pohranu i izlaganje tekstilnih predmeta.