Budi dio naše mreže
Izbornik

ĐAKOVO: ZAJEDNIČKA SJEDNICA PREZBITERSKOG VIJEĆA I DEKANA

Đakovo

Održana predavanja koja su pružila važne informacije te orijentaciju s obzirom na katoličke seminare, molitve za ozdravljenje i egzorcizme.

Đakovo, 19. 6. 2001. (IKA) – U auli Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu održana je u ponedjeljak 18. lipnja zajednička sjednica Prezbiterskog vijeća i svih dekana u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji. Sjednici je predsjedao dijecezanski biskup dr. Marin Srakić. Nakon uvodne molitve, upoznao je prisutne sa svojim pozivom što ga je ovih dana opetovano uputio papi Ivanu Pavlu II. da posjeti Đakovačku i Srijemsku biskupiju. U sklopu središnje teme zajedničke sjednice o tzv. katoličkim seminarima, bilo je naglašeno da biskupova okružnica od 22. svibnja, kojom je u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji odgođeno održavanje takvih seminara, ne rješava problematiku, nego traži ozbiljan, studiozan i crkveni pristup mnogim pitanjima, što je i povod sazivanja zajedničke sjednice članova Prezbiterskog vijeća i dekana. Uslijedila su dva predavanja. Dr. Nikola Dogan, generalni vikar, predstavio je “Naputak o molitvama kojima se od Boga moli ozdravljenje”, što ga je prošle godine izdala Kongregacija za nauk vjere a prof. dr. Tomislav Ivančić, voditelj brojnih katoličkih seminara u domovini i po svijetu, održao je predavanje o razlikovanju duhova u suvremenim ponudama duhovnih skupova.
Predavanja su pružila važne informacije te orijentaciju s obzirom na katoličke seminare, molitve za ozdravljenje i egzorcizme, ali i potaknula živu diskusiju prisutnih i njihovo iznošenje različitih argumenata. Kroz sjednicu su osvijetljeni povijesni i duhovni kontekst unutar kojega se pojavljuju tzv. katolički seminari, sadržaj tih seminara, razlozi zbog kojih seminari uspijevaju pokrenuti velik broj ljudi, osvijetljene su nepravilnosti i opasnosti s obzirom na molitve za ozdravljenje i egzorcizme radi kojih službena Crkva osjeća potrebu reagirati i s posebnim dokumentima o tim pitanjima. Izbistreni su i veoma važni kriteriji za prosudbu duhova i vrednovanje različitih seminara i molitvenih skupova. Kao jedan od dragocjenih plodova sjednice valja također istaknuti autokritičko promišljanje prisutnih nad stanjem duhovnosti u svećeničkim redovima, nad ozbiljnim propustima i nedostacima u redovitom pastoralnom djelovanju unutar župnih zajednica, gdje se župe nedovoljno izgrađuju kao oaze molitve i duhovnog života, te dodatni rast u svijesti o potrebi autoevangelizacije evangelizatora i o redefiniranju naglasaka u pastoralu župne zajednice. Usmjerenja i zapažanja dr. Ivančića, izrasla iz njegova bogatog iskustva i iz teološke refleksije nad vlastitim iskustvom evangelizacijskog rada, prepoznata su kao važna orijentacija za aktualan trenutak s obzirom na teme o kojima se govorilo, te kao potvrda metodologiji odvijanja Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske. Istodobno, kriteriji za razlikovanje duhova u suvremenim ponudama duhovnih skupova, što ih je iznio dr. Ivančić, te naglasci u diskusiji, predstavljaju nedvojbenu podršku oprezu što ga je biskup Srakić pokazao svojom okružnicom o tzv. katoličkim seminarima.
U završnom dijelu sjednice govorilo se o pastoralnim skupovima i susretima na biskupijskoj razini do kraja godine, zatim o višestrukoj važnosti odlaska svećenika na godišnje odmore, o međusobnim zamjenama i praktičnim pitanjima organiziranja pastoralnog života u vrijeme godišnjih odmora kao i o dosadašnjim pokazateljima i rezultatima uvođenja novog financijskog sustava. (i06336aj/sa)