Za đakone Đakovačko-osječke nadbiskupije zaređeni su bogoslovi: Bruno Diklić iz Župe sv. Dominika Savija – Slavonski Brod, Robert Erk iz Župe sv. Mihaela, arkanđela – Osijek, Krešimir Iljazović iz Župe sv. Leopolda Bogdana Mandića – Slavonski Brod te Marko Obradović iz Župe sv. Andrije, apostola – Andrijaševci.

Uz pomoćnog biskupa Ivana Ćurića, koncelebrirali su odgojitelji Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu na čelu s rektorom prof. dr. Stjepanom Radićem, profesori KBF-a u Đakovu na čelu s dekanom prof. dr. Vladimirom Dugalićem, veći broj drugih svećenika, među kojima i župnici ređenika te rektor Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu don Jure Bjeliša s nekoliko splitskih svećenika, jer je ređenik Marko Obradović u splitskom sjemeništu primio svoju svećeničku formaciju te završio teološki studij na KBF-u Sveučilišta u Splitu.

U homiliji nadbiskup je tumačio naviješten ulomak Evanđelja – prispodobu o svadbi kraljeva sina, koju je Isus ispripovjedio u hramu, u napetim odnosima rasprave sa svećeničkim glavarima i narodnim starješinama, kada se oni pitaju odakle Isusu vlast da on iz hrama izbacuje one kojima su oni dopustili da budu u njemu; kojom moći on liječi te što o sebi misli kad dopušta da mu mnoštvo kliče kao Mesiji: „Hosana Sinu Davidovu“. Naglasio je kako Isus prispodobama želio otvoriti um i srce svojim sugovornicima, tako ih pozvao da u pogledima i shvaćanjima budu široki, na visini poziva i dostojanstva, no iz uskogrudnosti duha, nerazumijevanja i odbojnosti svojih sugovornika, Isus jasno uočava sljepoću i tvrdoću duhovnih vođa svoga naroda, koja i njega vodi i do izloženosti nasilju.

„U ovoj današnjoj prispodobi je i ta Isusova slutnja ugrađena u sliku Božje velikodušnosti i širine Kraljevstva nebeskoga, oslikanu kroz kralja koji opetovano poziva na svadbu svoga sina, te istodobno tvrdokorno odbijanje pozvanih da se odazovu, koje ide od zlostavljanja i ubijanja kraljevih slugu koji ih pozivaju na svadbu, pa sve do ponižavanja i Kralja i svečanosti, koje se očituje bahatim odbijanjem oblačenja svadbenoga ruha“, rekao je nadbiskup, podsjetivši kako je Isus opisivao kraljevu bol, koju je osjetio svaki onaj koji je doživio odbijanje, onaj koji je ikada velikodušno davao sebe, a doživio ravnodušnost ili prezir.

„U toj se slici lako prepoznaje i Crkva danas, koja naviješta i poziva u Božje ime, te poput Isusa nailazi na ravnodušnost, na odbijanje pa i na otvorene neprijateljske odnose te na nasilje svojih članova. A ta Isusova slika poziva na gozbu može jako dobro poslužiti i kao zrcalo u kojemu i svatko od nas postaje Isusovim sugovornikom: Pozvani smo svi u život i na svečanost koju priprema nebeski Otac. Sve je pripremio. Naše je samo da se odazovemo te uložimo malo truda da se na svadbi pojavimo spremni. I temeljno je pitanje samo to: otvaramo li srce za njegove izazove ili i mi pronalazimo svoje izgovore te odgađamo poziv na svečanost života i zajedništva s njim; slušamo li njegov glas ili ušutkavamo njegove pozive koji, unatoč našim bjegovima, ipak dopiru do nas i do naše savjesti; i da li se obraćenjem pokazujemo dostojnima njegove službe i poziva ili zaboravljamo da svojom ravnodušnošću i svaki od nas može prokockati svoj poziv te nespreman biti izbačen s nje“, naglasio je nadbiskup Hranić.

Potom se obratio ređenicima: „Dragi ređenici, odazvali ste se. Tako je to lijepo, radosno, ohrabrujuće za našu mjesnu Crkvu i za svakoga od nas. Radujemo se što ćete uskoro svojim odgovorima na pitanja koja će Vam biti postavljena i obećanjima i javno očitovati svoj osobni odgovor na Božji poziv, te što ćete se po ređenju za đakone i svojom đakonskom službom pridružiti slugama koji pomažu u pripravi svadbene gozbe Jaganjčeve te pozivaju na nju. No, nama koji smo se odazvali na Božji poziv i vama koji se odazivate danas, Isus u prispodobi poručuje da se na svadbu ne može doći bilo kakav. Izričito nam kaže: ‘Mnogo je zvanih, malo izabranih!’ (Mt 22,14). Od uzvanika i onih koji su se odazvali očekuje se da dođu odjeveni i spremni za svadbu. Kralj nije promijenio pravila svadbe. I svaki novi uzvanik treba doći pripravan za svadbu. A naša spremnost na svadbu se ne sastoji samo u odbacivanju grijeha i zla, nego prije svega u osobnom suobličenju Kristu zaručniku, u redovitom dubokom molitvenom životu i osobnom sakramentalnom sjedinjenju s njime, u našem odnosu prema njegovoj gozbi i Crkvi koju on nastoji okupiti oko svoga stola i učiniti je dionikom svoga života.“

Nastavljajući se obraćati ređenicima, nadbiskup je istaknuo kako u iskustvu ranjivosti, pred pandemijom koja je zahvatila čitav svijet, od Crkve i njezinih službenika sigurno se ne traži da smišlja i nudi odgovore na sva pitanja te da svojim brzopletim i nedovoljno produbljenim stavovima i izjavama unosi dodatan nemir i zbunjenost u ljude i društvo oko nas, nego je njihova diakonija – služenje: ponizno snaženje svijesti zajedno s papom Franjom da „smo svi braća“ i da svi plovimo na istoj lađi.

„Naša crkvena diakonija nas potiče da prije svega propitujemo i tražimo najprikladniji te cjelovit oblik svjedočenja vjere u Boga koji je prisutan i koji trajno bdije nad ovim svijetom, koji ga ljubi i koji nije dignuo svoju ruku od njega“, naglasio je nadbiskup.

Okupljeni vjernički puk nadbiskup je pozvao da prizovu u svijest važnost svojih odluka, činjenicu da su svi pozvani u život i na svečanost koju nam priprema nebeski Otac te da se utvrđuju u vjerni da nam je život darovan i u odluci da ga ne želimo zloupotrijebiti.

Homiliju je nadbiskup zaključio riječima: „Isusova prispodoba vama, dragi ređenici, danas poručuje: kad vas Bog poziva na svadbu svoga Sina, on vas i priprema da budete dostojni. Nudi vam i svadbeno ruho, pruža vam po današnjem đakonskom ređenju svoju milost iz punine ljubavi što je ima prema svome Sinu. S povjerenjem, predana srca, prihvatite odvažno njegov poziv i sve što što će iz toga poziva uslijediti. I znajte da će on uvijek biti s vama te da vas on nikad neće ostaviti same.“

Nakon homilije uslijedio je svečani čin ređenja, tijekom kojeg su novi đakoni primili i odjenuli štolu, znak đakonskog služenja i dostojanstva i zaogrnuli se dalmatikom. Nakon svečanog blagoslova, đakoni su u procesiji prošli kroz prvostolnicu, ispraćeni razdraganim pljeskom okupljenih vjernika. Ljepoti slavlja pjevanjem je pridonio Mješoviti katedralni zbor, pod vodstvom mo Ivana Andrića te orguljsku pratnju Darija Kusture. Na slavlju đakonskog ređenja okupile su se i brojne redovnice, župljani, rodbina i prijatelji ređenika te osmorica bogoslova iz Sjemeništa u Splitu.