Misno slavlje u kapeli sv. Ivana Pavla II. u Ministarstvu obrane predvodio je vojni ordinarij Jure Bogdan u koncelebraciji s kapelanom i biskupskim vikarom za pastoral MORH-a i OS RH don Slavkom Rajičem, vojnim kapelanom i dekanom o. Danijelom Čolom OCD i vojnim kapelanom o. Zdravkom Barićem SMM.

Na misi su sudjelovali ministar obrane Mario Banožić, načelnik Glavnog stožera OS RH admiral Robert Hranj i drugi vjernici Vojne kapelanije „Sveti Ivan Pavao II.“.

Biskup Bogdan u propovijedi je govorio o životu i djelu sv. Ivana Pavla II. istaknuvši osobito kako je pokojni papa bio Božji čovjek, branitelj ljudskih prava i čovjek molitve: „U povijesti Katoličke Crkve na katedri rimskih biskupa od sv. Petra do pape Franje, izmijenilo se 266 papa. Najduže je ‘vladao’ Galilejac iz Bethsaide sv. Petar apostol, potom Talijan iz Senigalije blaženi Pio IX. Poljak, sv. Ivan Pavao II. iz mjesta Wadovice zauzima treće mjesto po dužini službe rimskoga prvosvećenika. Izabran 16. listopada 1978., svečano je počeo vršiti papinsku službu 22. istoga mjeseca. Živio je 84 godine, deset mjeseci i petnaest dana. Crkvom je upravljao 26 godina, pet mjeseci i sedamnaest dana. Preminuo je 2. travnja 2005. Blaženim ga je proglasio njegov nasljednik Benedikt XVI. 1. svibnja 2011., a svetim papa Franjo 27. travnja 2014. ‘Božji čovjek, branitelj ljudskih prava i čovjek molitve’, tim je riječima dugogodišnji bliski suradnik sv. Ivana Pavla II. kardinal Giovanni Battista Re orisao ljudski, duhovni i intelektualni profil sv. Ivana Pavla II.“, rekao je biskup Bogdan.

„U svome djelovanju sveti Ivan Pavao II. papa, bio je nadahnut nepokolebljivom vjerom. U prvome redu on je bio čovjek Božji. Prva i temeljna oznaka njegova pontifikata je duboko vjernička. (…) Sve njegovo djelovanje imalo je u središtu težnju i cilj da čovjeka približi Bogu i da se Bog kao glavni protagonist vrati u ovaj svijet. Borio se za Božja prava u ovome svijetu. Želio je i cijelim svojim bićem težio da se u ovome svijetu nađe mjesto za Boga. To je snažno izrazio na početku svoga pontifikata na Trgu sv. Petra, 22. listopada 1978.: ‘Non abbiate paura! Aprite, anzi spalancate le porte a Cristo’ (‘Ne bojte se! Otvorite, štoviše, širom otvorite vrata Kristu!’). Nastavio je istim zanosom i snažnim glasom: ‘Neka se njegovoj spasonosnoj snazi otvore državne granice, ekonomski i politički sustavi, široka polja kulture, uljudbe i razvoja. Ne bojte se! Krist zna ‘što je u čovjeku’. Samo on to zna! Tako često danas čovjek ne zna što je u njemu, u dubinama njegova uma i srca. Tako je često nesiguran o značenju života na ovoj zemlji. Salijeće ga sumnja, koja se pretvara u beznađe. Stoga od vas tražim, molim vas ponizno i s povjerenjem, dopustite Kristu da govori čovjeku. Samo on ima riječi života, da, vječnoga života. Upravo danas cijela Crkva slavi Svjetski misijski dan; to jest kada moli, razmatra i djeluje da bi Kristove riječi života mogle dosegnuti sve ljude i da ih oni prime kao poruke nade, spasenja i potpunog oslobođenja.’ Ove riječi očitovale su apostolsku tjeskobu koja ga je odvela širom svijeta, u susret narodima svih kultura, svih rasa, naviještati i propovijedati da samo u Bogu, koji je postao blizak ljudima u Kristu, čovječanstvo može pronaći istinsko spasenje. Tu je istinu naviještao snažno, hrabro i neumorno. Ni atentat, dva ispaljena metka u njega na Trgu sv. Petra 13. svibnja 1981. nisu ga mogli zaustaviti. Njegov dugi pontifikat obilježen je snažnim buđenjem i interesom za vjeru. U sekulariziranome društvu pomogao je kršćanima da se oslobode lažnoga osjećaja kompleksa manje vrijednosti naspram dominantne sekularističke i laicističke kulture. Pomogao im je da se ne boje javno svjedočiti svoju vjeru i nazivati se kršćanima“, rekao je.

Biskup Bogdan u nastavku je istaknuo Papino zauzimanje za ljudska prava i ulogu molitve u životu svetoga Pape: „U središtu naučavanja i djelovanja Ivana Pavla II. bio je živi, konkretni čovjek. Ivan Pavao II. bio je gorljivi branitelj čovjeka, njegova ljudskog dostojanstva, slobode i prava svakoga čovjeka. Ovo je jedna od temeljnih i dominantnih ideja njegova naučavanja, što je pomoglo mnogima otkriti etički smisao života. U korijenu toga zauzimanja za čovjeka stoji jasna vizija dostojanstva svake ljudske osobe ‘jedinstvene i neponovljive’, kako je naglašavao. Svaki napad na čovjeka je napad na samoga Boga, našega Stvoritelja. Ljudska prava je branio i promicao kao prava koja je Bog usadio u ljudsku narav. Bio je neumoran u obrani nepovrjedivosti ljudskoga života, od trenutka začeća do prirodnoga završetka, smrti. Ljudsko stvorenje nalazi smisao svoga života iznad samoga sebe; nalazi ga u Bogu, koji je u Kristu postao čovjekom“, kazao je biskup Bogdan.

„Ivana Pavla II. ne može se razumjeti bez njegove duhovnosti, bez njegova intenzivna odnosa s Bogom u molitvi. Njegova duhovnost je duboko kristocentrična i marijanska. Njegova sigurnost, vladanje sobom u svim okolnostima i prilikama, vedrina duha proizlazile su iz duboke osobne molitve. Njegovi suradnici svakodnevno su mogli vidjeti kako je intenzivno molio. Povezanost s Bogom, molitva, bila je disanje njegove duše i ponizno slušanje Božjega glasa. Tijekom dana, kada je prelazio s jednoga na drugi posao, to je redovito bilo popraćeno molitvom. Važne odluke nije nikada donosio brzo, na prvu. Redovito je to činio u molitvi. Dugo bi u molitvi razmišljao i pred Bogom odlučivao. Tražio je mišljenje drugih, savjetovao se, ali bi molio. Za velikih odluka to bi potrajalo i više dana. Rekao bi suradnicima, moramo još moliti, da nam Bog pomogne! U donošenju odluka na prvome mjestu bilo je pitanje je li to ispravno pred Bogom, je li to u istini, pravdi i poštenju, a ne je li to popularno ili ne. Snažna točka njegove duhovnosti bila je odanost i pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, što ju je primio od svoje majke, prerano preminule. Na putu duhovnoga sazrijevanja tu je pobožnost produbljivao i razvijao u pratnji svoga oca. Ovdje svakako valja naglasiti utjecaj na mladoga Karola Wojtylu, marijansku duhovnost sv. Ljudevita Marije Grignona de Monfort. Ivan Pavao II. se stavio pod zaštitu BDM. Njegovo životno geslo bilo je ‘Totus tuus’ (‘Sav Tvoj’). To je stavio i na svoj papinski grb“, istaknuo je biskup Bogdna.

Na kraju homilije, vojni ordinarij podsjetio je na osobitu povezanost pape Ivana Pavla II. i hrvatskog naroda: „Hrvatski je narod na poseban način zahvalan papi Wojtyli koji je mnogo učinio za njegovu afirmaciju i za međunarodno priznanje Hrvatske kada se ona po patnjama i krvi samoobrane oslobađala od dotadašnje podčinjenosti i ratnih nevolja. Svoje razmišljanje o ovome Božjem čovjeku zaključujemo njegovim riječima izrečenim 1999. godine u koncelebraciji s hrvatskim biskupima u njegovoj privatnoj kapeli u Vatikanu: ‘Molimo, draga braćo, za hrvatsku zemlju, da vjera u Krista bude upisana u njezinu povijest i u novim tisućljećima kao što je bila upisana i u prva dva, te da i ubuduće rađa plodovima svetosti i ljubavi. Molimo istodobno i za sav svijet, da svoja vrata otvori Spasitelju.’ Sveti Ivane Pavle, moli za nas.“