S biskupom su bili u koncelebraciji vojni kapelan u Delnicama don Željko Savić, drugi vojni i policijski kapelani i svećenici Riječke nadbiskupije. Za vrijeme misnoga slavlja đakonirao je đakon Zdenko Lendl.

Biskup Bogdan je, tumačeći pročitano Matejevo evanđelje o prispodobi o Posljednjem sudu (Mt 25,31-46), u homiliji rekao: „U Matejevu evanđelju posljednja prispodoba koju je Isus izrekao je ona o Posljednjem sudu. To evanđelje danas navješteno, Crkva redovito uzima na posljednju nedjelju kroz crkvenu godinu, na svetkovinu Krista Kralja. Prizor Posljednjeg suda grandiozna je apokaliptična slika. Riječ je o ponovnome Kristovu dolasku na zemlju, kad će on u ‘slavi doći suditi žive i mrtve’. To je članak vjere što ga ispovijedamo u molitvi Vjerovanja. Kad Sin čovječji dođe, bit će to u slavi, okružen anđelima svojim. I prvi njegov dolazak bio je obznanjen anđeoskim pjevom iznad betlehemskih poljana. Tada je Krist ušao u naš svijet, na ovu zemlju, diskretno, nečujno, siromašno, bez kuće i kućišta – u betlehemskoj štali. Ponovni Kristov dolazak je u sili, sjaju, veličanstvu – na prijestolju kao Sudac.“

Biskup je istaknuo kako Krist sudi prema mjeri ljubavi. „Kristu Sucu pristupaju svi narodi, sve rase i klase, društveni slojevi, kršćani, nekršćani, vjernici, ateisti… Na Posljednjem sudu se očituje i određuje njihova posljednja, presudna i definitivna sudbina: sudbina vječne propasti ili vječne sreće. Pred licem Božjim kriterij prosuđivanja vrijednosti ljudskog života i djelovanja neće biti ništa drugo nego ljubav prema bratu. Obistinjuje se ono što je rekao sveti Ivan od Križa: ‘Na kraju života bit ćemo suđeni po ljubavi’. Činjenica da se Krist poistovjećuje sa siromašnima, marginaliziranima i onima koji pate, a naziva ih i svojom najmanjom braćom, otkriva nam koliko je svaka trijumfalistička ideja daleko od Isusova učenja i ponašanja. Njegov suverenitet kao kralja svemira vrlo je poseban jer njegovo kraljevstvo nije poput kraljevstava ovoga svijeta. Upravo stoga Isus uznemiruje naše kategorije, koje su sklone identificirati autoritet i moć s dominacijom, a ne sa služenjem“, protumačio je biskup.

„Presuda kraljevskog suca Isusa otkriva nam, na iznenađenje sviju, da je svaki muškarac ili žena koji voli svoje bližnje, čini dobro i živi pravedno – baštinik Božjeg kraljevstva i vječnog života. Baštinik je i onaj tko živi blaženstva, čak i ako nije kršćanin i ne poznaje izričito Krista, jer je u njemu vidljivo sjeme Božje Riječi, u srcu, u njegovu humanom pozitivnom djelovanju. Sjeme Božje Riječi razasuto je u svima koji u svome srcu traže istinu i dobro“, kazao je.

Biskup je pojasnio da Isus s ovom prispodobom „još jednom prekida – kao što je to učinio u Govoru na gori – zatvoreni krug bližnjih, shvaćenih do tada prema Mojsijevu zakonu. Moj bližnji je svaki čovjek, bez obzira na rasu, jezik, svjetonazor. Razumije se da ljubav započinje u obitelji, rodu, narodu, na radnome mjestu. Ali kršćanska ljubav ne isključuje nikoga iz svoga srca. Nismo mi koji to činimo. To Bog u nama djeluje, on želi da se u snazi njegova Duha tako ponašamo.“

„Koliko je čovjek ugroženiji i potrebniji – to je više moj brat“, rekao je biskup, „Isusov lik jasnije sjaji u njegovu biću.“

„U Govoru na gori motiv za ljubav – pa i prema neprijatelju – bila je svetost i savršenost Boga Oca, ovdje je motiv Kristovo poistovjećivanje s bližnjim. Tko god ljubi brata svoga, a osobito onoga koji trpi, baštinik je kraljevstva Božjega. Ne spašavaju i ne osuđuju nas ideologije. Pred Bogom vrijede samo djela. Sve drugo ostaje iza nas na zemlji, u prostoru i vremenu. ‘Neće svaki koji mi govori »Gospodine, Gospodine« ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju Oca mojega’ (Mt 7,21); ‘Po tome će svi poznati da ste moji učenici ako budete imali ljubavi jedni za druge.’ (Iv 13,35)“, rekao je.

Biskup Bogdan u tom je kontekstu istaknuo primjer sv. Martina. Poznata je zgoda iz njegova života kada je, usred ljute zime, pred gradskim vratima susreo siromaha koji se smrzavao od hladnoće. Kada je siromah od Martina zatražio milostinju, ovaj nije mogao ostati bez odgovora. Uza se Martin nije imao novaca ali je sišao s konja, odrezao polovicu svoga vojničkoga plašta i njime zaogrnuo siromaha. Sljedeće je noći Martin usnuo san u kojem je vidio samoga Isusa zaogrnuta polovicom svoga plašta kako govori anđelima: ‘Ovim me je plaštem zaogrnuo katekumen Martin.’ Ova nas zgoda podsjeća na Isusove riječi: ‘Zaista zaista kažem Vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste’ (Mt 25, 40)“

Poslije mise položeni su vijenci i zapaljene svijeće za poginule pripadnike Specijalnih postrojbi Hrvatske vojske kod spomen križa u vojarni u Delnicama. Molitvu za pokojne predvodio je biskup Bogdan.

Na misnome slavlju sudjelovali su izaslanik ministra obrane brigadni general Perica Turalija, zamjenik zapovjednika Hrvatskog vojnog učilišta brigadni general Blaž Beretin, zapovjednik Zapovjedništva specijalnih snaga brigadir Ivan Miloš, gradonačelnica Grada Delnica Katarina Mihelčić, predstavnici Primorsko-goranske županije, predstavnici Ministarstva unutarnjih poslova, hrvatski branitelji i članovi udruga proisteklih iz Domovinskog rata, pripadnici ZSS-a i bivši djelatnici ZSS-a.

Liturgijsko pjevanje predvodila je klapa Hrvatske ratne mornarice „Sveti Juraj“.