Dani sjećanja na žrtve II. svjetskog rata i poraća odžačkoga i podvučjačkog kraja

Program u organizaciji Odjela za II. svjetski rat i poraće Glavnog vijeća Hrvatskoga narodnog sabora BiH, Hrvatskoga kulturnog društva Napredak – podružnice Odžak, župa Doborskoga dekanata i mjesne zajednice Posavska Mahala započeo je u Spomen parku u Posavskoj Mahali, izgrađenom spomeničkom kompleksu dostojnog sjećanja na veliku tragediju toga kraja (3411 poginulih, ubijenih i nestalih u podvučjačkom kraju) gdje su brojna izaslanstva iz republika Hrvatske i Bosne i Hercegovine te udruga proisteklih iz Domovinskog rata položila vijence i upalila svijeće, a potom je domaći župnik Mato Majić izmolio opijelo za sve žrtve rata.

Sudionici su zatim u procesiji uz molitvu krunice došli do Nujića groblja gdje su izaslanstva položili vijence i svijeće ispred Središnjeg križa. Slijedilo je misno slavlje ispred kapelice na tom groblju na kojem se molilo za duše svih žrtava II. svjetskog rata i poraća i za žrtve nedavnoga rata. Uz svećenike Doborskoga dekanata misu je predvodio superior rezidencije Družbe Isusove u Osijeku o. Ivan Ike Mandurić, koji je u homiliji govorio o pobjedi ljubavi nad mržnjom, nade nad beznađem, pobjedi života.

U utorak 24. svibnja o. Ike održao je u Centru kulture u Odžaku predavanje o temi „Važnost sjećanja“ .

U sklopu manifestacije koja je započela 18. svibnja održana su prigodna predavanja i predstavljanje knjiga čija je tematika povezana s tim događanjima te tradicionalni križni put Smrekovac-Odića brdo.

Manifestacija završava u nedjelju 29. svibnja misnim slavljem u Garevcu za stradalnike kod Burića štale (područje gdje je bilo zatočeno preko 500 Hrvata katolika koji su od 25. do 28. svibnja 1945. bez suda i presude, odvođeni i ubijeni u Poljičkim šumama i obalama rijeke Bosne i Save).

Naime, strašan pokolj u podvučjačkom kraju dogodio se 25. svibnja 1945. u Vlaškoj Maloj – kojoj su komunisti i ime promijenili te je sada Posavska Mahala, gdje su partizani ubili gotovo 500 muškaraca. Preživjeli svjedoci govore da su kosti pobijenih bile razbacane po šumama, a u vrijeme komunizma o tome se nije smjelo niti pričati. Taj stravični događaj nazivaju „malim Bleiburgom”, jer je brojka poslije narasla do 3411 ubijene – do sada registrirane osobe – uglavnom muškaraca u tom kraju, što još nije konačan broj. U tom kraju, naime, gotovo nema kuće iz koje nije ubijen netko od muškaraca starijih od 12 godina te su žene same podizale svoju djecu.