DAR NEIZMJERNE SPASENJSKE LJUBAVI BOŽJE

“Krist je temelj i središte povijesti,
njezin je smisao i konačni cilj.”
Ivan Pavao II, Ulaskom u novo tisućljeće

Dragi vojnici i redarstvenici!

Ovo je prvo slavlje Božića u novom stoljeću i tisućljeću pa vam se kao katolički vojni biskup obraćam prigodnom čestitkom i porukom. Sa svima vama želim podijeliti blagoslovnu radost ovih svetih blagdana u želji da nam budućnost bude ljepša i blagoslovljenija.

Prošla godina bila je sva u znaku Velikog jubileja kao spomena na Isusovo rođenje koje je bilo prije 2000 godina. Zato se i zvala Jubilarna godina. Želja je Crkve bila da se u srcima vjernika obnovi spomen na jedinog Spasitelja te da nas on zahvati svojim spasenjskim pozivom i darom.

Blagdan Božića obnavlja u našim dušama otajstvenu istinu koju je evanđelist Ivan snažno izraženu zapisao u proslovu svojem evanđelju: “I Riječ tijelom postade i nastani se među nama; i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine” (Iv 1,14).

Isusovo Utjelovljenje dar je neizmjerne spasenjske ljubavi Božje prema nama ljudima. Utjelovljenjem Isus se na neki način sjedinio sa svakim čovjekom, ponudio svima mogućnost da sudjeluju u božanskom životu. Bog je čovjekom postao, čovjekom bio, nama u svemu jednak osim u grijehu: za nas se rodio u Betlehemu, živio je i umro za nas na križu, uskrsnuo treći dan po Pismima, a po Euharistiji ostaje s nama do kraja vremena. Riječ se nastanila među nama. On je Emanuel – Bog s nama!
I dok čovječanstvo na početku novog tisućljeća zbunjeno traga kako i kojim putem krenuti u sretniju budućnost, a neki sanjaju o tom “novom dobu” bez Boga, nama vjernicima otajstvo Božića, otajstvo Utjelovljenja, Učovječenja Sina Božjega, ponovno snažno poručuje da ne zaboravimo na Boga kao voditelja svete povijesti, onoga koji je za nas izveo čudesna djela. Ulaskom u novo tisućljeće nadahnuti vjerom u Bogočovjeka Isusa Krista mi spoznajemo drevnu istinu da se ne može izgrađivati budućnost bez pouzdanih i sigurnih temelja. A temelj, sigurna stijena, kamen ugaoni i kamen zaglavni našeg osobnog i zajedničkog života ostaje Isus Krist koji je jedini “Put, Istina i Život” (Iv 14,6). To je lijepo izrekao papa Ivan Pavao II u svome obraćanju mladima 29. lipnja 1999. kad je rekao: “Ponekad možemo biti obeshrabreni i čak misliti da nije moguće ništa promijeniti, ni u svijetu ni u nama samima. Premda je put težak, ipak sve možemo u onome koji je naš Otkupitelj. Ne obraćajte se, stoga, nikome drugome do li Isus Kristu. Ne tražite drugdje ono što vam samo On može dati, budući da nema ni u kome drugome spasenja. #!Nema uistinu pod nebom drugog imena dana ljudima po kojem se možemo spasiti.#! Računajte s Njim; vjerujte nepobjedivoj snazi Evanđelja i neka u temelju vaše nade bude vjera. Isus hoda s vama, obnavlja vam srce i jača vas snagom svojega Duha. ”
Dakle, ako želimo graditi novu zemlju, državu i društvo, nove odnose i sretniju budućnost nije dovoljno stvarati samo materijalnu bazu i izboriti se za tržište, nego je, uz spomenuto, važno raditi na vlastitoj obnovi života, na njegovoj duhovnoj obnovi. A duhovna obnova u kršćanskom smislu znači posvijestiti i produbiti sadržaje vjerskih istina, prihvatiti duhovne vrednote i po njima oplemeniti svagdašnji život. Taj posao i obveza ne mogu biti zapostavljeni ili zaboravljeni.
Mi, pak, u Vojnom ordinarijatu, preko naših svećenika u vojarnama, na terenu, svoju službu u redovima vojske i policije, napose kroz brojne duhovne vježbe, a prema nadahnuću Svetoga Pisma i učenja Crkve o miru i pravdi te međuljudskim i međudržavnim odnosima, shvaćamo kao poslanje čovjeku pojedincu i narodu da u njihov život i rad unesemo dimenziju nadnaravnog, božanskog i svetog, bez koje bi naša ljudska egzistencija izgubila svoju najveću vrijednost.
Utjeloviti u konkretan život uzvišene ideale kršćanskog humanizma, pravednog mira, slobode i ljubavi nije lagan zadatak. No to je naše poslanje i sveta dužnost i obveza pred Bogom, pred savješću i pred narodom. Evanđelje Isusa Krista valja, po poticaju Sv. Pavla, naviještati sa svom zauzetošću i istinoljubivošću, bilo to zgodno ili nezgodno: “Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom” (2 Tim 4,1-2).
Kao kršćani i mi smo, kako nam je hrvatskim jezikom istaknuo Sv. Otac, pozvani i dužni dati novo lice Crkve svojoj domovini, “posebno se zalažući da se u društvu ponovno učvrste etičke i moralne vrijednosti, što su ih potkopali prijašnji totalitarizmi i nedavno ratno nasilje. To je zadaća koja zahtijeva veliku snagu i odlučnu volju. A zadaća je žurna, jer bez tih vrijednosti nema ni prave slobode, ni istinske demokracije… Kršćanin pak zna da nema djelotvornog svjedočanstva duboko življene vjere bez života ukorijenjena u Evanđelju i prožeta ljubavlju prema Bogu i bližnjemu” (Ivan Pavao II, u Splitu, 4. listopada 1998).
Blagdan Rođenja Isusa Krista poziva nas na promišljanje poruke Sv. Pavla apostola koji piše: “Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi, odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu…” (Tit 2,11-12). Dolikuje da se upravo u životu vojnika i redarstvenika koji vjeruju u Isusa Krista obistine te riječi. To nas uči i II. vatikanski sabor kad naglašava da su “svi vjernici, bilo kojeg staleža i stupnja pozvani na potpuni kršćanski život i na savršenu ljubav” (usp.: Lumen gentium, 40). U tom duhu valja prihvatiti i poziv na svetost života, koji je Ivan Pavao II uputio vjernicima u svome Apostolskom pismu Ulaskom u novo tisućljeće: “Poslije završetka Jubileja započinje redoviti hod, no upravo svetost ostaje više nego ikad pastoralna hitnost” (br. 30). Taj se uzvišeni ideal ostvaruje pak po molitvi, nedjeljnoj euharistiji, sakramentu pomirenja, slušanju, čitanju i navještaju Riječi Božje. Takav molitveni i sakramentalni život postaje vjerničko svjedočenje u današnjem svijetu.
U novim vremenima stojimo i pred novim izazovima, novim potrebama i novim teškoćama. U nepostojanom tijeku vremena i zbivanja, kad je već proklamirano da “više ništa neće biti isto”, potreban nam je siguran oslonac i temelj, a to jest i zauvijek ostaje Bogočovjek Isus Krist koji je “radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. i utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom” (Vjerovanje).
Stoga puni pouzdanja i vjere, premda suočeni s mnogim pitanjima, bojaznima i opterećenjima, sve svoje brige povjeravamo Bogu i Majci našega Spasitelja. To je izvor one duhovne snage po kojoj se u životu potvrđujemo kao Kristovi sljedbenici.
Sve vas, dragi vojnici i redarstvenici povjeravamo Betlehemskom Djetetu Isusu i njegovoj Majci Mariji. I svima vama, vašim obiteljima i ukućanima, svim djelatnicima Ministarstva obrane i Glavnog stožera te Ministarstva unutarnjih poslova, svim invalidima i stradalnicima Domovinskog rata, pripadnicima svih rodova i službi, od srca čestitam Blagdan Rođenja Isusa Krista, sa željom da nam nova 2002. godina svima bude blagoslovljenija i radosnija.

U Zagrebu, na blagdan Bezgrešnog Začeća BDM, 2001.

Vaš biskup
+ Juraj Jezerinac