DARIVATI SE MEĐUSOBNO MIROM

Danas je blagdan Božića.
Na dobro vam došao dragi i poštovani ljudi dobre volje, sestre i braćo!
Prolazimo našim gradom i selom, gledamo božićne ukrase i svjetla što svjetlucaju našim ulicama, trgovima, izlozima, školama i ustanovama, kućama i crkvama. Pjevamo Božićne pjesme, držimo naše lijepe hrvatske božićne običaje, slavimo, čestitamo. Ipak, nije baš lako izreći kakav je to događaj što nam ga Božić obznanjuje, koji je njegov pravi sadržaj, zbog čega pjevamo: “Radujte se, narodi” i jedni drugima čestitamo i želimo sreću.

Kad su prvi slavljenici Božića, oni pastiri betlehemski, dozivali jedni druge: “hajdemo, pogledajmo događaj što nam ga je obznanio Gospodin”, kaže Evanđelje božićne zornice, “pastiri su pohitali i susreli Mariju, Josipa i Novorođenče gdje leži na slami.” Božićni događaj, kako su oni vidjeli, bili su najprije živi ljudi: Majka Marija, muž Josip i Novorođeno dijete Isus. Božićni događaj, to su bile žive osobe. To je bila jedna mlada obitelj koja se radovala što je dijete – novorođenče – Isus Bog, obogatio i obradovao njihovo zajedništvo života. I zbog toga su bili veoma sretni.

Oni prvi slavljenici Božića su zapazili samo malo slame na kojoj je Čedo ležalo. Nije tu bilo ni ugodne zipke ni ukrasa, ni luksuza, ali su zapazili da njihova zajednička obiteljska sreća nije zbog toga bila manja. Oni su se radovali jedni drugima, i tu su radost darivali. Ona se prenijela i na njih, male, jednostavne i dobre ljude. “Pohranili su te događaje i prebirali ih u svome srcu. I vratili se slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli.” I osjetili se veoma sretni!

Božićnim događajem Bog je za vazda potvrdio prvenstvo, dostojanstvo, vrijednost i svetost ljudske osobe, ljudske obitelji i ljudskoga zajedništva. Sam Bog je u Isusu postao čovjek. Ušao je u obitelj iz Nazareta, u zajednicu naroda izraelskoga i u povijest čovječanstva i postao začetnik i temelj nove kulture. Slaviti Božić znači prepoznati među nama Boga koji je postao čovjek-osoba s nama i za nas. Znači vidjeti i prepoznati čovjeka – ljudsku osobu, u sebi, u drugima i zajedno s drugima, bez obzira na sve razlike i različitosti, i radovati se tome u svome srcu. Slaviti Božić znači dijeliti tu radost s drugima, u svojoj obitelji, u svome narodu i svijetu. Slaviti Božić znači darivati se međusobno mirom, to jest skladom ljudi i naroda, u nesebičnoj ljubavi, u djelotvornoj solidarnosti, u uvažavanju i poštivanju, u obzirnoj pomoći u dobru i u nevolji. I zbog toga biti sretan.

Za sve to imamo danas na Božić i uvijek u životu mnogo prigoda. Puno je nemira, suprostavljenosti i sukoba koji nas dijele, prijete i čine nesretnima. Možemo, s Božićem u duši pružiti ruku jedni drugima, oprostiti, pomiriti se. Možemo se susresti kao ljudi, obnoviti zajedništvo i mir, s Bogom, sa samima sobom i s ljudima s kojima nas život svakodnevno povezuje. Kad se ljudi daruju susretom i mirom, nađe se već načina kako prepoznati one kojima treba pomoć, i kako pomoći i darovati bližnjega u potrebi, da i on bude sretniji. Najveće bogatstvo naroda nisu ljudi bogati stvarima, nego sretni ljudi. Pođimo danas jedni drugima u susret. Budimo s Božićem božićni događaj u svojoj obitelji, gradu i selu, u svojoj Crkvi i u domovini hrvatskoj. Da svi budemo sretniji.

Pridružujem se danas svima vama. Vama drage obitelji, supružnici, djeco i mladi. I vama starijima i osamljenijima, bolesnicima i patnicima svake vrste. Svi smo mi danas u Isusu Kristu, Božić. Neka nam je blagoslovljen!

Od svega srca vam svima želim i čestitam Sretan Božić i nastupajuću Novu Godinu, koja je u našoj biskupiji posebno posvećena obiteljskom zajedništvu.