U predvorju Doma okupile su se klanjateljice na čelu s regionalnom poglavaricom s. Anom Marijom Antolović i ravnateljicom Doma s. Ljubicom Radovac, stanovnicima Doma te uzvanicima među kojima je bio i načelnik Općine Okučani Aca Vidaković. Slavlje je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević zajedno s Ivicom Žuljevićem, prepoštom požeškoga Stolnog kaptola, fra Marijom Radmanom, okučanskim župnikom, te fra Ivom Brezovićem, donjobogićevačkim župnikom.

Biskup je u pozdravu izrazio radost što zajedno sa sestrama Krvi Kristove može slaviti svetkovinu njihove svete utemeljiteljice, zahvaliti Bogu za deset godina djelovanja Doma „Dragi bližnji“ za starije osobe te blagosloviti njegov dograđeni dio. Kazao je da ta ustanova služenja starijim i bolesnim osobama ima posebno značenje u ovom dijelu Slavonije koji je ranjen brojnim nevoljama. Čestitao je sestrama svetkovinu njihove svete utemeljiteljice i zahvalio za deset godina služenja ljudima u posebnim životnim okolnostima, ugradivši se svojom plemenitošću u zajedništvo mlade Požeške biskupije. Poseban pozdrav uputio je starijim osobama koje s smještene u Dom, rekavši da im sestre svojom blizinom svjedoče kako im je Bog blizu u njihovim životnim poteškoćama, pružajući im pomoć i utjehu.

Nakon blagoslova novog dijela Doma, biskup je predvodio euharistijsko slavlje u kapeli Doma. U homiliji je podsjetio kako redovito o svom životu razmišljamo polazeći od poteškoća i nevolja koje nas prate, od meteoroloških neprilika do osobnih tegoba, starosti i bolesti. Kazao je kako nas prorok Jeremija u današnjem prvom čitanju potiče da o sebi razmišljamo polazeći od onoga što je Bog za nas učinio: Njegovo je čudo, milost i blagoslov što postojimo. Pozvao je nazočne da unatoč starosti, bolesti i životnim tegobama svjedoče radost postojanja, i da svako jutro zahvale Bogu što ih je pozvao u život. Ustvrdio je da su bolesti i starost znak ljudske ranjenosti prolaznošću, zlom i smrću, ali je naglasio da u toj ranjenosti nismo prepušteni samima sebi, jer nas je Bog iz tog stanja izbavio i otkupio predragocjenom krvlju svoga Sina, kako kaže sv. Petar u drugom čitanju. Potaknuo je sudionike slavlja da zahvale Bogu što njihova konačna sudbina nije smrt, nego ljubav koja je jača od smrti.

Biskup je upozorio kako u naviještenom evanđeoskom ulomku o Isusovu uskrsnuću Marija Magdalena očituje zabrinutost za njegovo tijelo te nekoliko puta ponavlja kako ne zna tko ga je uzeo i kamo ga je položio, dok je Isus nije uvjerio da je to tijelo Bog snagom svoga Duha digao iz groba i preobražena ga smjestio u zajedništvo svoga vječnog trojstvenog života. Ustvrdio je da se mi ljudi i prije negoli umremo nalazimo u svojevrsnom grobu, a to je slabost, nemoć i bolest, smrtnost našeg tijela. Rekao je da je radostan što se u ovom Domu časne sestre i drugi djelatnici brinu za potrebe tjelesnih slabosti onih koji u njemu borave, i da oni služeći im i primajući ih u svoje ruke na neki način svjedoče kako će to tijelo jednoga dana Bog snagom svoga Duha uzeti u svoje ruke te ono što je smrtno preobraziti u besmrtno, pridružiti slavi svoga uskrslog Sina.

Govoreći o svetoj Mariji De Mattias, biskup je podsjetio sudionike slavlja kako je ona u svom mladenačkom srcu razmišljala o životu u Božjem svjetlu, a kad je shvatila da je otkupljena Kristovom krvlju na križu, kroz osobnu i obiteljsku molitvu došla je do jasnoće kako je njezin životni poziv osnovati Družbu klanjateljica Krvi Kristove. Napomenuo je kako se klanjanje nečijoj krvi u prvi mah može činiti čudnim i neobičnim, i pojasnio da mi vjernici kad se klanjamo Krvi Kristovoj, iskazujemo najdublje poštovanje Isusovoj osobi i njegovoj ljubavi koja za nas išla na križ i prolila krv za nas. Obnavljamo svijest koliko je Bogu stalo do svakoga pojedinog od nas kad je bio spreman položiti Sina svoga za nas, te na taj način postajemo moćni služiti jedni drugima, osobito onima u najtežim životnim situacijama. Čestitao je sestrama klanjateljicama Krvi Kristove na opredjeljenju da po uzoru na svoju svetu utemeljiteljicu budu suradnice moćne Isusove ljubavi, posvjedočene u prolivenoj krvi na križu. Nazočne pak vjernike pozvao je da sebe promatraju u svjetlu moćne Božje ljubavi koja je u Isusu Kristu za njih išla na križ, i tako budu ohrabreni u životnim poteškoćama, i utvrđeni u uvjerenju da je Bogu stalo do njih, te da će ih na koncu njihova života njegova ljubav zagrliti za svu vječnost.

Na svršetku slavlja regionalna poglavarica s. Ana Marija zahvalila je biskupu za pažnju koju je iskazao sestrama kad je blagoslovio kamen temeljac Doma na početku njegove gradnje a potom završeno zdanje prije deset godina i što svojom potporom prati sestre u njihovu djelovanju te mu je uručila sliku jednog umjetnika koji ju je izradio na koloniji u prilog Zaklade sv. Marije De Mattias. Zahvalila je svim sudionicima slavlja, napose svojim susestrama i djelatnicima Doma za požrtvovno služenje starijim i bolesnim osobama. Nakon svete mise sestre su u prostorima Doma priredile domjenak za sve uzvanike.