Misno slavlje u Pastoralnom centru katedralne župe u Sisku predvodio je biskup Vlado Košić u zajedništvu s prepoštom mons. Markom Cvitkušićem i kanonicima Stolnog kaptola. Prije mise u službu je i uveden novi kanonik, glinski dekan i župnik u Glini, Maji i Maloj Solini preč. Ivica Mađer. Slavlju su u obitelji i prijatelje novog kanonika nazočili i vjernici iz Gline te njegove rodne Lasinje.

Na početku homilije biskup je progovorio o sv. Josipu istaknuvši kako ga u Evanđelju sv. Matej naziva „mužem pravednim“. „Njegova je uloga veoma važna i velika, on je pred ljudima Isusov otac jer ga je prihvatio za sina, kad je Mariju prihvatio za ženu. A želio ju je napustiti kad je vidio da je trudna, no anđeo ga je Gospodnji u snu potaknuo da se ne boji uzeti ju za ženu jer je doista u njoj začet Sin Božji kojemu će on nadjenuti ime Isus. Veliko njegovo trpljenje i poslušnost Bogu kojega nije razumio ali mu se pokorio vjerujući da on najbolje zna kad šalje kušnje i kad daje nagrade. A Josipu je živjeti s Marijom i Isusom bila najveća nagrada, s njima je našao svoju sreću. Bi0 je u pozadini, ali premda naoko nevidljiv, brinuo se za sve, i to s ljubavlju. I to je njegova najveća zasluga. Premda je šutio, puno je radio i puno ljubio. Bez ljubavi prema Mariji i Isusu ne bi mogao biti glava svete Nazaretske obitelji, za koju se žrtvovao, radio i sve činio da ju štiti i pomaže“, rekao je biskup te dodao kako se može reći da se na Josipu ispunila i Pavlova rečenica o Abrahamu koji je povjerovao Bogu u nadi protiv svake nade… i uračuna mu se u pravednost“.

Biskup je podsjetio i kako hrvatski katolici posebno časte sv. Josipa jer je prije 335 godina izabran za našeg narodnog zaštitnika, kao zaštitnik hrvatskog kraljevstva. „Učinio je to Hrvatski sabor 1687. godine. I sv. Josip, koji je izabran i za zaštitnika cijele Crkve, štiti na poseban način naš narod. Njegova je moćna zaštita mnogo puta došla do izražaja. Npr. više redova časnih sestara uzelo ga je za svog patrona i osobito mu se utječu u materijalnim pitanjima. I što je najvažnije, uvijek se po njegovu zagovoru riješe ti teški problemi i nekako nađu sredstva da se završi neka gradnja ili otplate dugovi itd. Pa kad to iskustvo imaju mnoge redovničke zajednice, zašto ne bi i naš sveukupni hrvatski narod? Možda mu se i premalo utječemo. A trebali bismo, i u potresu, i u ratnim nevoljama, i u pandemiji“.

Čestitavši kanonicima 10. godišnjicu Stolnog kaptola sv. Križa, osnovanog na današnji dan 2012. godine, biskup je podsjetio kako ga je osnovala Sveta Stolica na njegovu molbu da bude „decus Ecclesiae“ – ures naše Crkve sisačke. „Među atribute jedne biskupije pripada postojanje mjesnog Kaptola. Poznato je da je u Sisku Kaptol prisutan već više od 800 godina, ali to je bio zagrebački Kaptol. Sad, nakon što je ponovno uspostavljena Sisačka biskupija, dolikovalo je da ona ima i svoj vlastiti Kaptol. Zbor kanonika ima ulogu biti na uslugu biskupu, vršiti službe u biskupiji koje pomažu biskupu u upravljanju biskupijom, biti u liturgiji i na drugim većim svečanostima prisutni u svojoj korskoj odjeći… Bogatstvo je to Crkve. Bogu smo zahvalni za naš Kaptol, koji se kroz ovih 10 godina brinuo za katedralu, za misna slavlja i za ispovijedanje u katedrali, za Zrin i njegovo oživljavanje, za svećenički dom koji je dan na upravljanje Kaptolu. Osim toga Kaptol organizira slavlje sv. Akacija i drugova mučenika na dan sisačke pobjede nad Osmanlijama 22. lipnja, brine se za slavlje posvete katedrale 27. lipnja i zajedno s katedralnim župnikom organizira svečano slavlje zaštitnika katedrale, Uzvišenje Sv. Križa 14. rujna“.

Na kraju biskup je poručio i kako svjesni da u okolnostima poslije razornog potresa Kaptol ne može u punom sjaju vršiti svoju službu, osobito u katedrali sve dok se ona ne obnovi, Kaptol može svojim duhovnim djelovanjem utjecati na vjernike biskupije da izdrže i uspiju prebroditi sve teškoće uzdajući se u Božju pomoć. „Za razliku od drugih Kaptola našem Kaptolu uvijek ima pred očima svijetliti Križ Kristov, jer po njemu ima i ime. Nije bez Božje providnosti da je u Sisku uvijek teško bilo biti kršćanin. I u vrijeme svetog sisačkog biskupa i mučenika Kvirina. Ni u vrijeme nadiranja i opsade Siska u stoljećima plača tj. kad su osvajali ova područja Osmanlije. Ni u vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća kad je pobijeno više od 20 svećenika na području naše biskupije. Nije ni u Domovinskom ratu, kad je na njegovom početku ubijen svećenik Antun i tijekom tog rata, kad su deseci tisuća naših vjernika bili prognanici i Sisak ih je zbrinuo. Nije ni danas, nakon potresa kad je potrebno vidati rane i tješiti unesrećene, pomažući im koliko je u našoj moći. A Bog zna koji nas križ još čeka sutra.

Dok promatramo ovih dana izbjeglice iz Ukrajine, gdje bjesni krvavi rat, sjećamo se svojih sličnih iskustava i molim se Bogu za mir, molimo se i za izbjeglice dok im pružamo pomoć i skupljamo što imamo i možemo da bismo im olakšali teške dane progonstva iz vlastitog doma. I u našem Sisku već imamo ljude iz Ukrajine, koji su morali pobjeći od krvavih prijetnji uništenja, rušenja i ubijanja. Dok vas, draga braćo i sestre, potičem da sve učinimo što možemo da ukrajinskim izbjeglicama pomognemo, pozivam vas i na molitvu da Bog poštedi nesreće rata našu domovinu, Europu i cijeli svijet“, zaključio je biskup.