U prigodnoj homiliji pater Stjepan opisao je svetog Josipa kao sveca noći. „Naime, bila je noć kada Josip nije razumio što se događa s trudnom Marijom. U noći ga anđeo ohrabruje da prihvati Mariju. Nadalje, u noći se rađa Spasitelj svijeta, ali u noći, pored pastira, anđela i mudraca dolaze i vojnici koji žele ubiti dijete. Bog Josipa vodi kroz noć i u noći mu progovara i usmjerava ga. Bilo je mnogo noći i nebeskih zahvata u Josipovu životu. U svakoj od tih noći Josip je slušao Boga i bio je pripravan na poslušnost. U tim Josipovim noćima možemo prepoznati i Josipov križ i blagoslov križa. Takve noći jesu i naši križevi. Ponekad zahtjevni, ali i prostor u kojem Bog progovara, usmjerava i odgaja“, kazao je otac Fridl.

„Braćo, živimo u svijetu punom napasti. Ništa novo. I Isus je bio napastvovan. Napasniku je veoma stalo da nas povede na krivi put. Stalo mu je da budemo oholi, da nas povede u lažnu svetost i pravednost. Stalo mu je da zanemarimo molitvu i budnost nad osjećajima. Ako u tome uspije, onda ćemo sigurno krenuti nizbrdicom u duhovnome životu. Polako ćemo se udaljavati od Boga. Sveta misa i sakramenti izgubit će svoj smisao. Težit ćemo za lagodnim životom. Sebičnost će zagospodariti našim srcem. Božje zapovijedi koje su nam bile svjetlo u mraku života postat će opterećenje. Savjest, koja je bila prijatelj i putokaz, nastojat ćemo ušutkati, a slijedit ćemo i živjet ćemo logikom ‚sve mi je dopušteno. Uživaj, dušoʻ.“

„Sveti nas Josip uči da je uz molitvu potrebno bdjeti nad svojim mislima i osjećajima. Ne dopustiti da oni vladaju i diktiraju našim životom. Sveti Josip čuvao je i bdio da bi njegovo srce posvema pripadalo Bogu, zato je mogao biti vjerni čuvar. Sada kao zaštitnik na nebu čuva Crkvu na zemlji. On je i naš čuvar. Čuvar naše vjere. Zaštitnik dobre smrti. Zaštitnik dobrog, plemenitog i čestitoga života. Stoga, pristupimo s pouzdanjem ove večeri svetom Josipu, velikom šutljivom čuvaru naše sive svakodnevnice, te dopustimo da poruke njegova života unesu svjetlost i Božju radost u naše srce“, kazao je pater Stjepan.

Na kraju misnog slavlja, g. Tomislav Kršnjavi, akademski kipar iz Zagreba, progovorio je o iskustvu vjere. Tom prigodom kazao je kako je važno, prije nego nastane neko sakralno djelo, započeti s molitvom na koljenima. „Važno je krenuti ponizno u oblikovanju skulpture, kao i brojnim drugim stvarima, kako bismo mogli slijediti Božji glas i Božja nadahnuća. Potrebno je samoga sebe, na neki način, ‚ugasitiʻ kako naša osobnost, pa i sam umjetnički izričaj, ne bi izlazili u prvi plan. Ne odričem se svog umjetničkog potpisa i izričaja, već sam mišljenja kako oni u sakralnim djelima trebaju provirivati iz pozadine. U umjetničkom radu ide se iz rada u rad, kao i u životu iz dana u dan“, kazao je kipar Kršnjavi.

„Naime, ako u ostvarenom prethodnom radu nije bilo svojevrsne likovne ispovijedi u kojoj čovjek sagleda što je učinio i koliko je to sve uspjelo, onda nema ni napredovanja sa sljedećim kipom“, rekao je te nadodao kako: „ne možete u jednom kipu riješiti sve. Puno je ideja. Kao što ne možemo u jednom danu cijeli život otkoračati, već se napreduje dan po dan, djelo po djelo, poput strpljivog i blagog Josipa. Nadalje, važni su i padovi, i u osobnom životu, ali i spoznaja i želja da možemo ustati. U tom ustajanju puno pomaže sakramentalni život, na osobit način sveta ispovijed.“

Zadnje djelo g. Kršnjavog je kip kardinala Kuharića u rodnom mu Pribiću, a trenutno radi na idejnim skicama za crkvu svetog Josipa u Obrovcu gdje je svetište sv. Josipa Zadarske nadbiskupije. „Ipak, jedan od mojih prvih reljefa, meni posebno drag, je upravo reljef svetog Josipa s malim Isusom. Načinio sam ga tako da sveti Josipa drži malog Isusa u naručju, koji spava. Stoga se slažem s propovjednikom da je sveti Josip svetac noći, jer nam želi biti blizak u našim noćima. Josip jednom rukom drži u naručju Isusa koji spava, a drugom ruku zaustavlja sve ono što bi ga moglo probuditi, te na taj način daje prostora da Isus nama progovara“, kazao je te zaključio kako bi i sam „mogao od svetog Josipa naučiti malo više šutjeti“, jer je „najveća pričalica“ u obitelji.

Njegova supruga Linda, koja trenutno radi reljefne slike iz života svetog Josipa za brončana vrata crkve svetog Josipa u Obrovcu, kratko je posvjedočila da u svome mužu može prepoznati karakteristike svetog Josipa.

Misu je koncelebrirao je mons. Antun Sente ml., rektor svetišta. Pjevanje je animirao župni zbor „Sveti Josip“ pod ravnanjem s. Blandine Rakarić, KBLJ.