Nakon tri i pol godine iskustva suradnje s javnim knjižnicama i onima koje su u osobnom vlasništvu u Srbiji i Hrvatskoj, te s uredništvima katoličkih publikacija, odnosno s korisnicima digitalizirane baštine, rad ove institucije na čuvanju i prezentiranju pisane baštine reprezentativno pokazuje, izmeću ostaloga, i bogatstvo pisane baštine čiji je nositelj Crkva, njezini pojedini klerici i laici, kao i strukture koje su bile nositelji objavljivanja i prezentiranja pisane riječi.

Digitalizirana baština svrstana je u četiri skupine. U skupini „Knjige“, do sada je digitalizirano i učinjeno dostupnim čitateljima više od 70 naslova monografskih publikacija, među kojima su djela pripadnika budimskoga kruga franjevačkih pisaca iz XVIII. stoljeća: fra Emerika Pavića, fra Lovre Bračuljevića, fra Grgura Čevapovića, fra Grgura Peštalića, zatim petrovaradinskoga svećenika Antuna Mihalića, te svećenika u Sotu Josipa Kalasancija Mihalića, zatim muzikologa, pisca i putopisca dr. Josipa Andrića, subotičkoga svećenika, književnika, bibliografa i prevoditelja Ivana Kujundžića, subotičkoga svećenika, javnoga djelatnika i pučkog tribuna Blaška Rajića, te biskupa, prvoga administratora Bačke apostolske administrature Lajče Budanovića. Osim toga digitalizirana je i pisana baština sakupljača narodnoga stvaralaštva vojvođanskih Hrvata Balinta Vujkova, te pjesnika Jakova Kopilovića.

Uz neka su imena povezani i čitavi opusi objavljeni u okviru projekta „Godina hrvatskih velikana“. U rubrici „Periodika“ nalaze se 23 naslova novina, časopisa i kalendara u više od tisuću svezaka. „Zanimljivo je kako crkveno-narodni kalendar ‘Subotička Danica’ bilježi više od 3000 posjeta, što je za nešto više od tri godine od njezine objave velika zainteresiranost. Tu je još nekoliko različitih izdanja godišnjaka-kalendara, publicističke forme duhovne, poučne i prosvjetiteljske literature, koja je i nakon 135 godina zadržala popularnost kod bačkih Hrvata. Među zanimljivim publikacijama koje su učinjene dostupnima su i „Bunjevačke i šokačke novine“ , prvi časopisa bačkih Hrvata, čija se 150. obljetnica od izlaženja prvog broja obilježava ove godine, a čiji je urednik bio kalački kanonik i naslovni biskup Ivan Antunović, te „Bunjevačka i šokačka vila“. Posebno su značajni katolički listovi novije generacije „Horizonti“, „Bačko klasje“ i mjesečnik „Zvonik“, koji se jedino ovdje „unatrag“ mogu čitati. Neke su publikacije izazvale i zanimanje stručne javnosti u Hrvatskoj te je dio sadržaja ušao u neke već postojeće baze, poput tematskog portala Znameniti.hr“, izjavila je menadžerica kulturnih aktivnosti u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, i voditeljica projekta digitalizacije Katarina Čeliković. Osim ove dvije sekcije, tu su i „Notna građa“ i „Stare fotografije“.

Kako je navela Čeliković, strategija digitalizacije baštinske građe Hrvata u Vojvodini, među kojom se značajni dio odnosi na sakralnu pisanu baštinu, urađena je na temelju saznanja o nedostupnosti građe potrebne stručnoj javnosti za istraživanja hrvatske kulturne povijesti na ovim prostorima s ciljem omogućavanja njezine veće dostupnosti, njezine popularizacije, i uopće vidljivosti, te očuvanja izvornika. „Ovom se digitaliziranom bazom služe istraživači, od onih u znanstvenim institucijama do studenata na različitim fakultetima, ali i zaljubljenici u naše kulturno nasljeđe. Korisnici digitaliziranih sadržaja na internetskoj stranici Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata sada iz bilo kojeg dijela svijeta mogu besplatno pristupiti našem internetskom portalu, što je i bio cilj stvaranja ove baze, koje je započelo koncem 2016. godine“, pojasnila je Čeliković.

Suradnja na projektu digitalizacije baštinskih fondova od početka je uračunavala važne institucije, među kojima su Franjevački samostan u Subotici s bogatom raritetnom građom, knjižnica „Ivan Kujundžić“ pri Katoličkom društvu „Ivan Antunović“ iz Subotice, uredništvo mjesečnika „Zvonik“ i druge institucije koje čuvaju sličnu građu. „Veliki broj pojedinaca pozitivno je reagirao na ove naše aktivnosti te je ponudio osobnu arhivsku građu za objavljivanje. Važnost projekta prepoznali su Ministarstvo kulture Republike Srbije i Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske te Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Beogradu zahvaljujući kojima su osigurani početni tehnički i kadrovski uvjeti. U stručnoj suradnji iznimno važna je kontinuirana suradnja s Katedrom za knjižničarstvo Odjela za kulturologiju osječkoga Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera, Zavodom za znanstveni i umjetnički rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Umjetničkom akademijom u Osijeku, Gradskom i sveučilišnom knjižnicom u Osijeku i Muzejom Slavonije, s kojima smo sudjelovali u zajedničkom projektu pod nazivom ‘Digitalizacija baštinskih knjižničnih fondova: naša nužnost i obveza’ čiji je nositelj Katedra, a voditelj je doc. dr. Tihomir Živić na natječaju europskog konzorcija DARIAH-EU. Projekt digitalizacije predstavljen je na više stručnih i znanstvenih skupova, a najviše u Hrvatskoj gdje smo stekli partnere i ušli u suradnju s ICARUS-om Hrvatske, čija nam predsjednica dr. Vlatka Lemić pruža iznimnu stručnu pomoć i na čemu temeljimo veliki dio naših daljnjih aktivnosti. Nakon svega ističemo kako je digitalizacija razvojni, dugogodišnji projekt, temeljen na starom za stvaranje novog, stvarajući tako temeljne pretpostavke za znanstveno-stručni pristup kulturnoj povijesti i njezinoj obradi“, zaključila je Čeliković.

Do sada digitalizirana baština vidljiva je i na raspolaganju čitateljima na portalu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata: http://www.zkvh.org.rs/index.php/digitalizacija