Sv. Antun simbolizira milosrđe, nadu i vjeru, a blagdan se slavi na godišnjicu njegove smrti, 13. lipnja 1231. godine. Njegova izuzetna duhovna baština još uvijek nadahnjuje milijune vjernika.

U Hrvatskoj se jedna od središnjih proslava održava u bazilici na Svetom Duhu u Zagrebu gdje se tijekom cijeloga dana slave mise. Prvu jutarnju misu na svetkovinu predvodio je župnik i rektor bazilike svetog Antuna Padovanskog fra Ivan Marija Lotar.

U propovijedi istaknuo je važnost mudrosti, naglašavajući da prava mudrost dolazi kroz strpljenje i odricanje: „Mudrost je nešto za što je potrebno vrijeme, ali i križ. Bez križa, bez strpljenja, bez odricanja nema prave, istinske mudrosti“, rekao je fra Ivan, dodajući: „Kada čovjek ima Božju mudrost, a ne plitku zemaljsku, on zna da s Bogom nema straha. Kada te Bog želi u nekom smjeru povesti, on ti da sve ono što je potrebno.“

Slavlje povodom blagdana sveca cijeloga svijeta bit će upriličeno u Splitu, Dubrovniku, Rijeci, Osijeku, Vinkovcima, Slavonskome Brodu, Vukovaru, Sinju, Matkoviću, Čakovcu, Karlovcu, Puli i drugim gradovima, gdje vjernici ujedinjeni u vjeri i zajedništvu odaju počast tom svecu.

Sv. Antun Padovanski rođen je 1195. u Lisabonu, u tadašnjoj Kraljevini Portugalu, kao Fernando Martins de Bulhões. Potjecao je iz ugledne obitelji i od mladosti je pokazivao izniman interes za duhovni život. S 15 godina stupio je u augustinski red, posvetivši se molitvi, studiju i služenju Bogu. Prekretnica u njegovom životu dogodila se kada je upoznao franjevce mučenike, ubijene u Maroku tijekom misije. Inspiriran njihovom predanošću, pridružio se Franjevačkom redu, uzevši ime Antun, u čast sv. Antuna Pustinjaka.

Kao franjevac, Antun je postao poznat po učenosti i daru govora. Njegove propovijedi, koje su se često bavile pitanjima društvene pravde, pokajanja i Božje milosti, privlačile su mase. Propovijedao je diljem Italije i južne Francuske, boreći se protiv krivovjerja i prenoseći poruke ljubavi i nade. Antunova svetost bila je prepoznata još za života, a brojne čudesne pojave, poput ozdravljenja bolesnih, pripisivale su se njegovom zagovoru. Umro je 13. lipnja 1231. u mjestu Arcella, nedaleko od Padove, u dobi od samo 36 godina. Već godinu dana kasnije, papa Grgur IX. proglasio ga je svetim.

Često je prikazivan s ljiljanom, simbolom čistoće i Djetetom Isusom u naručju, što odražava njegovu bliskost s Bogom. Također je zaštitnik siromašnih, izgubljenih predmeta i onih koji traže pravdu. Njegov grob u Padovi postao je jedno od najvažnijih hodočasničkih mjesta u Europi te predstavlja simbol nade i vjere za milijune katolika diljem svijeta, podsjećajući na temeljne vrijednosti milosrđa, ljubavi i zajedništva koje nadmašuju sve vjerske i kulturne razlike.