Misu je predslavio fra Ante Jurić Talaja, a suslavio je fra Mladen Kovačević koji je bio župnik u Divojevićima od 1991. do 1997. godine.

Fra Ante je u svojoj propovjedi govorio o životu svetoga  Ivana, naglasivši da je sv. Ivan imao čvrst karakter, da nije bio trska koju vjetar ljulja nego neslomivi hrast te je pozvao i vjernike na svjedočanstvo kazavši: „ Sv. Ivan je svjedočio hrabro za istinu – i za istinu je položio i život. Lijepa pouka i nama. Ako nismo pozvani da poput sv. Ivana hrabro i neustrašivo, pa i krvlju svjedočimo za Krista, imamo dosta prigoda u raznim okolnostima svagdanjega života svjedočiti za Krista. Neka Gospodin po zagovoru sv. Ivana i od nas, često puta možda veoma slabih i mlakih kršćana,  učini jake i revne kršćane. Da budemo junaci svojih kršćanskih dužnosti i svoje kršćanske vjere!“ poručio je fra Ante, zaključivši svoju u propovijed riječima: „Bog je pokazao da ima srce. Pokazao je to u liku Isus iz Nazareta. Budući da je njegovo srce vječno ranjeno, to znači da nas vječno voli. Da je spreman sve za nas učiniti. Treba otvoriti vrata Toga Srca. Treba povjeriti i dopustiti Bogu da zagrli cijelo čovječanstvo. Naš Bog se zove i jest Ljubav.“

Slavlje je prema običaju završilo blagoslovom Presvetim Oltarskim Sakramentom i pjesmom „Sveti Ivane čuvaj nas, zagovaraj i brani nas“.