Uz tradicionalne skladbe na programu Katedralnoga pjevačkog zbora bila su djela M. Demovića, Ch. Gounoda Š. Marovića, M. Grazio-Tolj i Z. Špoljara. Naratorica je bila Ivana Lenert.

U pozdravu katedralni župnik don Stanko Lasić istaknuo je kako je pjevanje uvijek bilo izvrstan način sudjelovanja naroda Božjega u bogoslužju. Nije stoga čudo da je usporedo s brigom za bogoslužje išla i briga za liturgijsko pjevanje. Ono je obdareno značajkama koje su vrlo važne za liturgijsko sudjelovanje, nastavio je don Stanko te istaknuo da pjevanje stvara unutarnju povezanost vjernika te tako pridonosi oblikovanju zajednice  što  je okuplja Duh Sveti.

Glazba u susretu s neizmjernim Bogom je kadra izraziti što srce osjeća a riječi ne mogu izreći. Izraz je dobrohotnog i nezasluženog dara spasenja što nam ga Bog u bogoslužju daruje. Glazba je dar ushićenja srca što ga pred Božjim darom u nama stvara Duh Sveti. Svako razdoblje pjeva Gospodinu novu pjesmu i daruje Bogu najzreliji plod svog nadahnutog genija. To posebno vrijedi za pokoncilsko vrijeme crkve u kojem novo bogoslužje traži novu pjesmu da ga ukrasi  i približi srcu današnjeg čovjeka. Bogata tradicija hrvatskog crkvenog pjevanja pokazuje da je ono važan čimbenik kulturnog i duhovnog bića našeg naroda, zaključio je župnik Lasić.