Naime, ako bi bilo novih jačih podrhtavanja tla, vrlo je vjerojatno da će objekt izgubiti konstruktivnu stabilnost te da će doći do značajne konstruktivne štete i mogućega urušavanja pa je preporuka da se objekt stavi izvan funkcije dok se ne osigura podupiranjem i ne provede detaljna analiza.

Izvještaj o izvidima oštećenja na zgradi župne crkve sv. Ane u Župi Sveta Jana nakon potresa 29. prosinca 2020. donosimo u cijelosti.

Župna crkva sv. Ane u Župi Sveta Jana prije potresa

Barokna crkva Sv. Ane, izgrađena 1687. uz određene kasnije dogradnje, sastoji se od zvonika smještenog lijevo od glavnog ulaza, ulaznog dijela sa korom, glavnog broda, apside s oltarom, te dograđene sakristije.

Župna crkva u potresu je pretrpjela znatna oštećenja

Crkva je izgrađena na vrhu vrlo strme uzvisine, te se sa tri strane crkve obrušavaju strme padine tik uz samu crkvu. Crkva je izvedena klasično za vrijeme nastanka, sa nosivim zidanim zidovima (vanjski zidovi, jedan poprečni zid paralelan sa ulaznom fasadom), kovano željezne zatege vanjskih zidova, zidani kor sa svodom, drveno krovište crkve, pokrov crijepom. Temelji nisu pregledani.

Obzirom na starost objekta i vrijeme gradnje, oštećenja na nosivim zidovima od opeke su očekivana za potrese ovakvih magnituda, no uočena oštećenja su bitno značajnija od očekivanih.

Izvid je započet vizualnim pregledom vanjskih zidova crkve.

Na zapadnoj (ulaznoj) fasadi vidljiva je pukotina južno od glavnog ulaza koja se proteže od krova do temelja. Na južnom vanjskom zidu proje zatege od kora od krova se proteže veća horizontalna pukotina. Na južnim zidovima svetišta značajne su pukotine od spoja sa zidom glavnog broda kroz prozorske otvore, kao i vertikalne te kose pukotine uokolo cijelog zaobljenog zida apside. Na spoju istočnog zida sakristije sa zidom apside vidljiva je vrlo velika vertikalna pukotina (širine više od 5 centimetara) koja ukazuje na potpuno odvajanje sakristije od apside. Istočni i sjeverni zidovi sakristije išarani su značajnijim horizontalnim kosim i vertikalnim pukotinama. Na spoju zapadnog zida sakristije i sjevernog zida glavnog broda također je vidljiva pukotina.

U jugoistočnom dijelu spoja zaobljenog zida apside sa terenom vidljivo je odvajanje terena od zida u širini do 8 cm, što ukazuje na klizanje terena u smjeru istoka. Na zidovima sakristije vidljive pukotine ukazuju na klizanje i slijeganje tla u smjeru sjever-sjeverozapad.

Navedenom činjenicom dovedena je u pitanje stabilnost vanjskih zidova glavnog ulaza, svetišta, apside i sakristije.

Unutar crkva vidljive su sve vanjske pukotine što ukazuje na značajna strukturna oštećenja svih nosivih zidova.

Dodatno su na podgledima lučnih greda kao i na bočnim stranama lučnih greda vidljiva napuknuća žbuke, pretpostavka je da je došlo do puknuća dijela sljubnica. Isto predstavlja određenu konstruktivnu ugrozu, no nakon skidanja žbuke potreban je pregled konstrukcije kako bi se donijela odluka o načinu sanacije.

Također je došlo do vidljivog i značajnog (do 10 cm) odvajanja drvenog stropa svetišta od lučne grede.

U zoni sakristije popucali su vanjski zidovi, vidljiva je pukotina u podu uz vidljivo slijeganje. Na galeriji iznad sakristije vidljiva je značajna pukotina u podu (stropu sakristije) širine veće od 4 cm.

Na spoju zida svetišta i poda galerije sakristije pukotina je širine 6 cm, dok se zid sakristije u potpunosti odvojio od zida svetišta.