Poštovana i draga braćo svećenici, biskupijski i redovnički!

Svetkovina Presvetog Srca Isusova po želji sv. Ivana Pavla II. Dan je svećeničkog posvećenja. Želio bih danas pred Gospodinom biti s vama na poseban način sjedinjen u razmatranju dara svećeništva, zahvaljivanju i molitvi. On je u svom Božanskom Srcu, neizmjernom ljubavlju naumio svakome od nas iskazati svoje veliko povjerenje i uputio poziv „Dođi i idi za mnom!“ (Mk 10,21), a mi mu povjerovali. Uspostavio nas je za prijatelje kojima je sve priopćio (usp. Iv 15,15) kad nas je u svetom ređenju snagom Duha sebi suobličio da usred Božjeg naroda budemo njegova vidljiva prisutnost, a u svetim slavljima djelujemo u njegovoj Osobi. Kakvog li izazova, biti njegovim posebnim izaslanicima u ostvarivanju njegova projekta ljubavi, i po vlastitom predanju biti sjedinjeni s  njegovom žrtvom kojom je pobijedio besmisao zla i nemoć smrti.

Svijest da uskrsli Gospodin snagom svoga Duha djeluje u našoj nemoći i nedostojnosti, utjeha je i ohrabrenje za trenutke našeg umora i sumnji, malodušnosti i malovjernosti, patnje i nerazumijevanja, osame i tuge. Zaustavimo se na svetkovinu Presvetog Srca Isusova pred njegovom božanskom ljubavlju, pokajmo za slabosti i grijehe, mlakost i nevjernost. Zamolimo ga da nas ispuni svojom snagom, obnovi u nama ono što je duhovno onemoćalo, podigne što je palo, učvrsti što je oslabilo. Neka nas ojača za svaku nevolju na putu, bitku sa zlom, hrvanje s mentalitetom svijeta, za vjerodostojnost u svjedočenju, ustrajnost u poslanju koje nam je povjerio. Promotrimo jedni druge onako kako je Isus svakoga od nas  pogledao i zavolio (usp. Mk 10,21) kad nas je pozvao, radujmo se jedni drugima kao što nam se On raduje, računajmo jedni s drugima kao što On računa s nama.  Ne zaboravimo da smo njegovi suradnici u izgradnji civilizacije ljubavi, koja jedina osmišljava ljudsko postojanje na zemlji. Svjedočimo je i promičimo u međusobnim svećeničkim odnosima i u odnosu prema ljudima koji su nam povjereni. To je naša dragocjena zadaća, služenje da naša hrvatska domovina ne bude siromašna i mala zemlja, nastamba ljudi izmorenih sebičnošću.

Nađimo se s Gospodinom oči u oči i ponovno mu recimo da je On naš smisao, radost i nada, te da mu u žrtvi i ljubavi želimo ostati cjelovito vjerni sve do groba. Neka svako naše svećeničko srce, napose ranjeno nađe u njemu svoj mir. Sve vas pozdravlja i s vama moli za zajedničko svećeničko dobro.