Festival je započeo Danom otvorenih crkava te je nastavljen nizom svakodnevnih događanja kojih je nositelj Muzej likovnih umjetnosti (MLU). Mjesta događanja uključuju MLU, Muzej Slavonije i Državni arhiv u Osijeku (Daos). Manifestaciju podržava Đakovačko-osječka nadbiskupija s nadbiskupom Đurom Hranićem.

U srijedu 16. rujna u podne u Daosu je počela virtualna izložba Archivalia Architecturae Sacrae – Pars Prima (Arhitektonski zapisi svete arhitekture – prvi dio) dostupna na mrežnim stranicama, kroz koju je uživo proveo autor izložbe i ravnatelj Daosa Dražen Kušen. Riječ je o izboru projekata (gradivo je odabrao Dražen Jurković i D. Kušen) dvaju značajnih sakralnih redovničkih kompleksa u Đakovu i Iloku; o secesijskoj crkvi Presvetog Srca Isusova i Samostanu sestara Svetoga Križa u Đakovu – novogradnja 1906. – 1908., te o projektima građevine u stilu historicizma-neogotike: Franjevačke crkve sv. Ivana Kapistrana u Iloku – rekonstrukcija (restauracija) 1906. – 1912. i novogradnji tornja 1913. godine.

Zbirka – najvažniji izvor za proučavanje povijesti Osijeka i istočne Hrvatske

Otvarajući događaj, Kušen je posebno pozdravio nazočne redovnice đakovačkoga Samostana Svetoga Križa, te je najavio uvodničara – ravnatelja Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku Eduarda Hudolina, akademskog kipara, koji je govorio o važnosti približavanja i „otkrivanja“ sakralne umjetnosti i crkvene baštine cjelokupnoj javnosti kroz aktualna festivalska događanja. Ivan Roth, kustos Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku, predstavio je cjelokupni program Međunarodnoga festivala Ars Sacra koji se, osim u Mađarskoj gdje je začet prije dvadesetak godina, po prvi put održava u Hrvatskoj i to samo u Osijeku, a u rujnu 2020. godine manifestacije istovremeno traju i u Austriji, Češkoj, Slovačkoj i Srbiji.

Voditeljica Odjela arhivskog gradiva uprave i javnih službi u Daosu Vesna Božić-Drljača, arhivska savjetnica, izlagala je o povijesti, sadržaju i značaju fundusa „Zbirka planova i nacrta (HR-DAOS-495) Državnog arhiva u Osijeku“ u kojemu se čuvaju arhivski izvori sakralnih graditeljskih projekata-poduhvata na istoku Hrvatske početkom 20. stoljeća – đakovačka crkva i samostan te iločka crkva.

„Riječ je o značajnoj arhivskoj cjelini, najčešće korištenoj i citiranoj u literaturi. Uz gradivo Građevinskog-inženjerskog ureda Gradskog poglavarstva Osijek, Zbirka planova i nacrta najvažniji je izvor za proučavanje povijesti Osijeka i istočne Hrvatske. Zbirka sadrži originale i kopije planova i građevinskih nacrta razne provenijencije uglavnom izvučene iz fondova uprave, gospodarstva te osobnih i obiteljskih fondova prvenstveno zbog svog značaja i formata. Zbirka je u Arhivu prošla nekoliko postupaka arhivističkog sređivanja“, rekla je Božić-Drljača te je razložila kako je posao sređivanja gradiva današnje zbirke zgotovljen 2011., a za završetak analitičkih inventara zaslužni su Vilim Matić i Danijel Jelaš.

„Analitički inventar zbirke broji ukupno 4 886 jedinice opisa, a obuhvaća široko vremensko razdoblje gradiva od 1759. do 1978. godine. Gradivo je zbog specifičnog formata odloženo u ladičare, 53 mape i 1 tuljak. Najveći dio gradiva Zbirke je na hrvatskom jeziku i latinici, ali ima planova i nacrta na njemačkom, mađarskom i srpskom jeziku. Gradivo Zbirke razvrstano je u 5 serija“, rekla je predavačica.

„U Zbirci najveću seriju čine građevinski nacrti privatnih i javnih objekata, oko 3 500 jedinice opisa, nastalih u razdoblju od početka 19. do druge polovine 20. stoljeća. Posebice se ovdje ističu secesijski projekti nikad izgrađene gradske vijećnice i nove zgrade kazališta u Osijeku. Najvrjedniji su projekti javnih i privatnih objekata od baštinskoga značaja, kao što su nacrti osječke konkatedrale Sv. Petra i Pavla, nacrti zgrade Glavne pošte, Gradske kuće na Trgu Ante Starčevića i dr. U seriji su odloženi i projekti nekad značajnih, a danas nepostojećih objekata, poput nacrta gornjogradske sinagoge stradale u II. svjetskom ratu i zgrade Radničkog doma sagrađene 1941. U drugoj seriji Nacrti privatnih i javnih objekata izvan Osijeka po mjestima ističu se danas predstavljeni i izloženi arhivski izvori, a to je nacrt rekonstrukcije Franjevačke crkve Sv. Ivana Kapistrana u Iloku i projekt crkve Presvetog srca Isusova i Samostana časnih sestara Sv. Križa u Đakovu Viktora Axmanna i Ivana Domesa“, pojasnila je.

D. Kušen: Sveta umjetnost produhovljuje i nadahnjuje

„Zadovoljstvo je iz zbirke bilo odabrati projekte koje možemo nazvati ‚sveta umjetnost‘ jer uistinu jest sveta oko nas koja svojom arhitektonskom sakralnošću uvijek produhovljuje čovjeka, nadahnjuje ga bilo da je čovjek živi unutar umjetničkog djela jer je zvanjem tu pristutna kao svećenik, redovnik, redovnica, ili je vjernik ili tek prolaznik. Izvornici izložaka ove virtualne izložbe odloženi su u drugoj seriji pod Đakovom i Ilokom, a njihove signature su navedene u opisu svakog pojedinog izloška. Dijelom se radi o originalnim rukopisnim nacrtima na papiru, ali prevladavaju rukopisne kopije na pausu, ozalid-kopije te kopije tehnikom plavoga otiska, uz manji broj litografskih kopija. U secesijskom stilu planirana je i izgrađena crkva Presvetog Srca Isusova i Samostan Milosrdnih sestara Svetoga Križa u Đakovu – novogradnja 1906. – 1908.“

„Na traženje đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, 1868. godine u Đakovo iz Švicarske dolazi 10 sestara družbe Milosrdnih sestara Svetoga Križa koje su već bile određene za polazak u Ameriku. Odmah po dolasku dvije sestre preuzimaju njegu bolesnika u maloj vlastelinskoj bolnici. Nakon 2 godine sestre nastavnice počinju raditi u ženskoj pučkoj školi i u ženskoj učiteljskoj školi, a od 1879. u novootvorenoj Višoj djevojačkoj školi. Širenje djelokruga rada i povećanje broja sestara zahtijevalo je povećanje životnog prostora i prostora za rad te prostranu crkvu.“

„Od početka projektiranja do završetka radova prošlo je tri godine, a projekt potpisuju osječki graditelji Viktor Aksmann i Ivan Domes. Nova provincijalna kuća u Đakovu, zajedno s crkvom, na zemljištu koje je sestrama darovao biskup Strossmayer, završena je 1908. godine, a crkva blagoslovljena 14. rujna iste godine“, kazao je Kušen, a više o samostanu i crkvi Milosrdnih sestara Svetoga Križa u Đakovu pregledno je na mrežnim stranicama.

Kušen je uz virtualni prikaz oživio nacrte gradnje i iločke Franjevačke crkve sv. Ivana Kapistrana u stilu historicizma-neogotike. Podsjetio je da se „prvi franjevci u Iloku spominju već 1343. godine, a prva franjevačka crkva u Iloku, koja je dijelom i u osnovi današnje crkve, završena je već 1349. godine u gotičkom stilu. Tu su crkvu 1468. godine dogradili na današnju dužinu, a kasnije je i barokizirana. Temeljita historicistička rekonstrukcija (restauracija) crkve u neogotičkom stilu, provedena je od 1906. do 1912. prema projektima arhitekta Hermana Bollea. Na koncu je 1913. izgrađen i sadašnji toranj prema projektu istog arhitekta, nova zvona postavljena 1927. godine, a crkva posvećena 12. rujna 1921.“ O franjevačkom samostanu i crkvi u Iloku može se više doznati na mrežnim stranicama franjevaca.

Ravnatelj Kušen smjelo je najavio kako bi iduće godine Daos iz zbirke projekata na Festivalu Ars Sacra predstavio sakralne objekte kršćanskih denominacija u Osijeku te kako u četverogodišnjem razdoblju planira otvoriti arhiv javnosti kroz upoznavanje s mnoštvom zapisa i sitnim tiskom što je, ocijenio je, zahtjevno i minuciozno, ali vremena ima i vrijedno je približavati, otkrivati sakralno, sveto u suvremenosti nastaloj na kršćanskim temeljima.

Zainteresirani su na izložbi mogli razgledati projekte predstavljene sakralne arhitekture u dvorani Daosa, uz poštivanje epidemioloških mjera.