Doktorirao don Ivan Lovrić

Komisija za obranu doktorske disertacije bila je u sastavu prof. Scott Brodeur, SJ (moderator), prof. Antonio Pitta (cenzor) i prof. Fabrizio Ficco (predsjednik komisije).

Obrani su nazočili Marko Đurin, rektor Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima, Marko Škraba, vicerektor Zavoda, svećenici studenti iz sv. Jeronima te drugih rimskih Zavoda, roditelji i brat sa svojom obitelji te prijatelji i kolege novoga doktora znanosti.

U sedam poglavlja disertacije, don Ivan Lovrić nudi odgovor na pitanje što će biti s Izraelom nakon što je odbio Isusa? Pavao i prva Crkvu daju bitno različite odgovore na ovo pitanje. Koncil ponovo aktualizira ovu tematiku deklaracijom Nostra Aetate koja u središte stavlja Pavlovu teologiju Izraela te postaje temelj obnovljenog dijaloga Crkve i Židovstva. Ova studija, također, daje svoj doprinos u promišljanju uloge i budućnosti Izraela na lenti povijesti spasenja i to na temelju egzegetsko-teološke usporedbe dva specifična pavlovska teksta, Rm 11,17-24 i Ef 2,11-18, koristeći pritom retoričko-literarnu analizu kao vrijedni instrument koji nudi iscrpan materijal za teološko promišljanje. Počevši od kontekstualizacije samih poslanica te izabranih perikopa unutar njih, studija nudi detaljnu analizu tekstova s promišljanjem najvažnijih teoloških tema koje iz njih proizlaze. U Rm 11,17-24, Pavao nastoji pokazati manifestaciju pravednosti Božje prema poganima te istovremeno želi obraniti istinitost riječi Božje prema Izraelu za kojeg predviđa eshatološko spasenje nakon „ulaska“ punine pogana. Ef 2,11-18 nudi pak već ostvareno jedinstvo „dvojice“, Izraela i pogana, u viziji eshatološke Crkve kao tijela nastalog pomirenjem pogana i Židova u krvi Kristovoj. Usporedbom ovih dvaju perikopa studija nastoji pokazati razvoj teološke misli unutar pavlovskog korpusa kroz viziju konačnog spasenja Izraela unutar apokaliptičke eshatologije (Rimljani) koju nadopunjava vizija jedinstva pogana i Židova unutar inaugurirane eshatologije (Efežani).

Don Ivan Lovrić rođen je 11. srpnja 1979. u Travniku, BiH. Osnovnoškolsko obrazovanje stekao je u Bugojnu (BiH) i u Trogiru. Srednju školu završava 1998. u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Splitu gdje iste godine upisuje teološki fakultet kao kandidat za svećeništvo Splitsko-makarske nadbiskupije. Diplomirao je teologiju 2004. te je iste godine zaređen za svećenika. Nakon četverogodišnje pastoralne prakse kao kapelan, upućen je 2008. na studij biblijskih znanosti u Rim. Naslov magistra egzegeze stekao je 2013. na Papinskom biblijskom institutu. Boravio je u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima od 2008. do 2015., te od 2015. do 2017. u Papinskom (češkom) zavodu sv. Ivana Nepomuka. Od 2017. predaje kao asistent na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu te pastoralno pomaže na župi Gospe od Milosti – Žnjan u Splitu. Godine 2021. imenovan je župnim suradnikom na Župi sv. Petra – Konkatedrala u Splitu.